I upravo sve to smo vidjeli. Brazil, riješen da"mora proći", otvoreno ulazi u utakmicu, i dok smo par minuta čekali hoće li se Čile braniti, oni su istom mjerom uzvratili Brazilu, nedajući im nimalo respekta.
David Luiz je nakon odbitaka u šenaestecu, a poslije kornera koji je izveo Nejmar doveo Brazil u vođtsvo.
Nakon toga Čile kreće još odlučnije, u nastojanju da izjednači. Nakon nekoliko poluprilika, ulazak u šesnesterac protivnika, stigao nam je gol. Aleksis Sančez, sa nekih 15-16 metara matira nemoćnog Cezara. Drugo poluvrijeme vidio se Brazil" opterećen moranjem" nema ideju u igri kako do drugog gola. Par bljesaka Oskara, Nejmara i Hulka, ništa se nije bitnije desilo.Čile je i dalje odvažno odgovaro na svaki novi nalet "karioka".U tom ritmu su završeni i produžeci.
Ne treba spominjati igrače, koji su promašili penal, ili im je golman odbranio.
Zašto, zato što u onakvoj atmosferi, zapaljivoj do koske, svi ti igrači su dali "krv, suze i znoj", da bi ih prozivali sada, zbog nesrećno(ih) nerealizovanih penala.
Reći ćemo samo jedno, Žulio Cezar, odbranio je jedan penal više, i zato je Brazil u četvrtfinalu, a ne Čile.
Piše: Srđan Šekara
