Ovo krajnje čudno hapšenje izvršeno je na zahtjev Tužilaštva BiH. Ništa ne bi bilo toliko sporno, da tom hapšenju nisu prethodili poznati sukobi između prvog čovjeka SDA i Radončića gdje su se oni međusobno i vrlo oštro optuživali za pljačku, korupciju i slično. Običnom posmatraču se to može učiniti kao priklanjanje Tužilaštva jednoj strani u sporu. S druge strane, ono za što je Radončić formalno optužen (opstrukcija pravosuđa u slučaju Keljmendi), barem prema onome što je poznato javnosti (na primjer, objavljeni prisluškivani telefonski razgovori), teško da mogu biti osnovica za lišavanje slobode čelnika SBB-a.
Ako je točno, da se Tužilaštvo, možda nesvjesno, pokazalo pristrasnim (što sebi ne bi smjelo dozvoliti), a odavno se najavljuju nova spektakularna hapšenja, posebno u Republici Srpskoj, onda je mnogo razloga za zabrinutost. Tim više, što je dosadašnje djelovanje te ne-dejtonske institucije prema Srbima bilo, najblaže rečeno, maćehinsko.
Posebno je zanimljivo kakav će biti stav američke ambasade u ovom slučaju, pošto se ona u iskazanim telefonskim razgovorima Radončića često spominje. Hoće li prešutjeti privremenu eliminaciju Izetbegovićevog protivnika i time podržati tvrdu bošnjačku struju, ili ne.
Sve u svemu, za nadati se da je ovo sve skupa bio jedan nepotreban košmar. Tužilaštvo koje ubojice Srba sa vrlo čvrstim dokazima pušta da se brane iz slobode, smoći će snage, nadajmo se, da jednu političku ličnost, izuzetno važnu za cjelokupnu BiH, tretira sa dostojanstvom i pravično, a to uključuje i njegovo neposredno puštanje na slobodu.
