U dopisu Republičkoj upravi za inspekcijske poslove Snežana Lukić zatjeva izlazak inspekcije zbog zaštite prava radnika. Ona tvrdi da ju je Radenko Lukić prvo, bez ikakvog rješenja koje bi opisalo njeno radno mjesto, premjestio sa mjesta administrativnog teničara iz ŠU “Šekovići” u ŠG “Birač” Vlasenica, gdje sada kompletno radno vrijeme provodi u kuinji, bez stola ili stolice. Još interesantnija činjenica je to da je ŠG u Vlasenici bilo spremno da joj obezbijedi sredstva za putne troškove, iako ovo gazdinstvo bilježi najgore finansijske rezultate u cijeloj Republici. S obzirom na ovakvo vođenje jednog javnog preduzeća, to i ne čudi pretjerano.
Snežana Lukić dalje navodi da je direktor ŠG “Birač” i verbalno zlostavlja i ponižava, ali da on nije jedini.
“U ovom mobingu učestvuje i tenički direktor Predrag Savić (koji iza sebe već ima pritužbe i prijave za mobing), koji me slao u doznaku i pored činjenice da imam medicinsku dijagnozu koja me oslobođava ove aktivnosti. Na terenu sam i kolabirala, nakon čega sam prevezena u dom zdravlja. Treba još istaći da sam bila jedina žena u ŠG “Birač” koja je dobila takvo rješenje”, ističe Lukićeva i potvrđuje svoje navode zvaničnim dokumentima.
Lukić u razgovoru za naš portal navodi da je Snežanu prebacio zbog posla, a da je isključivo njen izbor to što sjedi u “prostoriji za pravljenje kafe”.
“Nije tačno da je to kuhinja, to je prostorija za pravljenje kafe. Ja sam nju prebacio da radi, a njen je izbor što se tu nalazi”, izjavio je Lukić. Ovdje je ipak ostalo nejasno kako izbor radnika može biti da ništa ne radi i da svoje radno vrijeme ne provodi u kancelariji, nego ko zna gdje već. I ako je već tako, zašto Lukićeva nije dobila otkaz zbog neispunjavanja radnih obaveza?
Direktor “Birča” dodao je i da on nije vršio nikakvo verbalno nasilje i da za to ima svjedoke i ističe da sa Lukićevom nikada nije razgovarao nasamo, već je “tu uvijek neko bio”.
Autor: Frontal
