Ova analiza
udžbenika i moje razmišljanje je potaknuta mojom iskrenom unutrašnjom potrebom
da i ja dam doprinos promjenama pristupa izučavanja ratne istorije u Kantonu
Sarajeva koje su intenzivirane ovih dana.
Molim Asmira
Hasičića, predsjednika UO Udruženja nastavnika historije KS-a, da pripremi
odgovore, ukljući ih u udžbenike i edukuje profesore istorije da daju adekvatne
odgovore na ova pitanja koja treba da postave ako ne najveći, onda makar
najmanji dio federalnih učenika.
Najveći
genosid u Evropi nakon drugog svjestkog rata
“Time
je počinjen najveći genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata , što je
potvrdio i Međunarodi sud pravde u Hagu 2007. godine.”
(citat iz udžbenika Historija za deveti razred osnovne škole, autora Izeta
Šabotića i Mirze Čehajića, izdavači NAM Tuzla i
Vrijeme Zenica, str.187.)
Da
li je neki učenik pitao profesora istorije u Kantonu Sarajevo kad se
obrađivala ova lekcija:
Koliko
je bilo počinjenih genocida u Evropi poslije Drugog svjetskog rata?
Ako
je genocid u Srebrenici najveći genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, koji je onda najmanji genocid
u Evropi nakon Drugog svjetskog rata?
Nadam se da su na časovima Bosanskog jezika i učenici i
profesori savladali lekciju o nepravilnoj komparaciji pridjeva.
Pridjevi su
promenljive imenske vrste reči koje su nesamostalne, stoje uz imenicu i bliže
je određuju. Gramatičke kategorije pridjeva su rod, broj, padež, pridjevski vid
i komparacija, odnosno poređenje.
Nepravilnu
komparaciju imaju sledeći pridjevi:
mali-manji-najmanji
dobar-bolji-najbolji
zao-gori-najgori
veliki-veći-najveći
U ratu, koji je
najveća katastrofa, najviše ginu vojnici!
“Nama je bitno da djeca shvate određene ishode
učenja, prije svega odgojni ishod, a to je da je rat katastrofa koja ne bi
trebala više da se dešava ni u jednom društvu.” citat iz teksta Ukida se
moratorij na ratnu historiju BiH –http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ukida-se-moratorij-na-ratnu-historiju-bih/199742
Nadam se da su profesori učenike naučiti da je rat
organizovani sukob naoružanih ljudi u kome ljudi: ginu kao borci, mogu biti
ubijeni kao zarobljeni borci ili civili i da mogu nestati kao borci ili civili.
“U julu 1995, srpske
snage, Vojska RS-a i MUP RS-a, pod komandom Ratka Mladića osvojile su
“zaštičene zone” Žepu i Srebrenicu i tom prilikom pobili više od osam
hiljada Bošnjaka.”(citat iz udžbenika Historija za deveti razred osnovne škole,
autora Izeta Šabotića i Mirze Čehajića, izdavači NAM Tuzla i
Vrijeme Zenica, str. 187.)
Da li je neki učenik pitao profesora istorije u Kantonu Sarajevo kad se
obrađivala ova lekcija:
Da li je u Srebrenici bilo vojnika Armije BiH, i je
li ijedan tokom ratnog sukoba u Srebrenici poginuo kao vojnik, pošto je jedna
od odrednica ratnog sukoba da se u njemu ginu vojnici?
I na kraju pitao sam sebe kako je moguće da niko u Kantonu Sarajevu nije javno postavio ova pitanja? Mislim da
ima i djece i odraslih, kojima su ova pitanja u glavi, ali se čudim zašto ih
nema u javnosti? Nadam se da će se odgovori na ova pitanja naći u novim udžbenicima
istorije za osnovnu školu u Kantonu Sarajevo!
A ako se i poslije najavljenog pristupa promjena u
udžbenicima istorije ne nađu u njima odgovori na ova moja pitanja o genocidu u Srebrenici, ja ću sebi i drugima postaviti pitanje : Šta
to ima neistinito u u udžbenicima istorije u Kantonu Sarajevo? Poštujući savremeni i od međunarodne
zajednice podržan multifunkcionalnim
pristupom istoriji tragati ću za odgovorom na ovo moje zadnje pitanje.
Neistina će se sigurno pojaviti u
udžbenicima istorije koji će biti
zasnovani na prefereiranom i već najavljenom davno baćenom u smetljište
istorije monofunkcionalnom pritupu izućavanja istorijskih događaja?
Autor: Dušan Šehovac

