Iz tog razloga i u znak zahvalnosti želimo da na stogodišnjicu ovog događaja oslobodiocu podignemo spomenik u užem centru grada.
Rekao je ovo predsjednik Upravnog odbora Fondacije za izgradnju spomenika vojvodi Stepi Stepanoviću Božidar Bojanić.
Spomenik je i ranije trebalo da bude izgrađen u našem gradu. Mnogo manje značajni likovi i događaji su spomenički prikazani i obilježeni. Ideja fondacije je da ovaj spomenik do 21. novembra 2018. godine bude postavljen u Banjaluci. Upravo na taj dan su divizije pod komandom vojvode Stepe oslobodile naš grad – rekao je Bojanić.
Idejno rješenje spomenika, koje je nedavno bilo izloženo u Institutu za urbanizam, građevinarstvo i ekologiju Banjaluka, dobilo je simpatije svih onih koji su ga pogledali.
Idejno rješenje je djelo beogradskog vajara Zorana Ivanovića, koji je dao i prijedloge za moguće lokacije gdje bi statua trebalo da bude postavljena. Te lokacije su plato ispred Muzeja savremene umjetnosti, za koji smo najviše zainteresovani, Trg Krajine i plato ispred Palate predsjednika RS. Podrazumijeva se da će nam trebati odobrenje Gradske uprave – kazao je Bojanić.
Ističe da će za ovaj projekat biti potrebno oko 300.000 KM, jer je u pitanju monumentalni spomenik vojvode Stepe Stepanovića na konju, visok oko 15 metara.
Sada slijedi prikupljanje novca pa nam je svaka finansijska podrška dobrodošla. Fondacija je samo posrednik u sakupljanju investicionih sredstava, dok je stvarni investitor sveukupni srpski narod – poručio je Bojanić.
Dodao je da se odavno prestalo sa obilježavanjem epopeje Narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije.
Mnogi monumentalni spomenici su zapušteni, a neki su tokom ratnih zbivanja devastirani. Ima primjera i pretjerane gradnje, sve do povratka u antiku i spomenika koji prelaze uobičajene ambijentalne proporcije, poput spomenika Aleksandru Velikom u Skoplju – kazao je Bojanić.
Stepa Stepanović
Vojvoda Stepa Stepanović (1856-1929) je zbog zasluga za prvu savezničku pobjedu u Velikom ratu – Cersku bitku postao tek drugi vojnik u Srbiji koji je dobio čin vojvode. Zaslužan je i za brz proboj Solunskog fronta i izbacivanje Bugarske iz rata. U penziju je otišao dvije godine poslije proboja Solunskog fronta i kraja Prvog svjetskog rata. Nadaleko se pripovijedalo i o njegovoj skromnosti, jer kada je dobio prvu penziju od 3.000 dinara tražio je da bude prepolovljena, jer je, po njegovom mišljenju, bila previsoka.
Izvor: Glas Srpske
