Rekla san ‘Ajme’ sama u sebi. ‘Ajme’ je tipični hercegovački izraz za šok, nejvericu, snebivanje, zaprepaštenje. Tako sam čula. Nije da sam Hercegovka. Ili možda jesan?
Autoru ‘osvrta’ dobro ide sa slovima, pa ga ne bi mnogo koštalo da je uz prstohvat tako neodoljivih slova spriječio sakaćenje nečeg bosanskohercegovačkog u samo ‘bosansko’. Moj ‘Ajme’ ističe tako ‘bezazleno’ zanemarivanje divne raznolikosti ove zemlje iz koje ne bi da iden – van. A evo kako ne bi…
Naime, Fantine je veliki borac, mrči se svako jutro vojnim bojama i ide u boj. Za bolje obrazovanje, za lakše zaposlenje, lakši život mladih. Neće ona da ide, nigdje. Al bogami se teško slaže i sa statuson kvoon.
A to čini ovako: pokušava potaknuti domaće fakultete da nude svoj sadržaj online, kako bi studenti mogli pratiti kod kuće, a kako bi se fakulteti jedan mali milimetar izdigli iz onog što su desetljećima bili. Dakle, vuče ona (tim svojim tekstom) fakultete za rukav da prate svjetske trendove (malo je reć trendove), a studente da istražuju i koriste svjetske besplatne sadržaje, znanje, obrazovanje, kako bi bili ukorak sa svijetom, a kod kuće. I svi da bi bili sretni i živjeli…manje isfrustrirano do početka radnog odnosa.
Dakle, mnogo je manje bitno to što se nije shvatio moj tekst. Neka. Ne mogu ga prihvatiti sve generacije jednako. Nego to ‘bosansko'….
Fantine dakle, vrišti o budućnosti obrazovanja kod nas, vani, gdje god. Kako bi se ‘lakše ostalo’, ‘lakše vratilo’, ‘lakše…’.
Ovaj tekst osvrta na ‘osvrt’ namjerno napisan uz pinkicu hercegovačke ikavice kako bi se čitatelji lišeni svijesti o raznolikosti ponovo u nju vratili. Slika čovjeka koji ‘izoštrava daljinu’, uz to, dakle ima temu vizije, budućnosti, nikako ne – ‘pogled prema zapadu’.
Autor: Fantina
Fotografija: pixabay
Povezane vijesti:
Panika jedne generacije – slučaj bosanske Fantine
#FrontalBlogChallenge
