Sve političke partije u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, naglašavam SVE (čast izuzecima, ako ih slučajno ima) predstavljaju centralni problem naše zemlje, problem svih problema i problem iz koga izviru svi problemi. Trebalo nam je 21 godina da shvatimo da nijedna partija ne donosi promjenu, nego sve prave sistem za sebe, sistem koji isključivo njima odgovara, a ko nije sa njima – nije mu mjesto u državi uopšte.
Partijsko – prazitski sistem zapošljava svoje (uglavnom) poluobrazovane ili neobrazovane kadrove u javni sektor, na izmišljena radna mjesto preko kojih se i sama partija finansira i zarađuje glasove na izborima.
Partija je kreirala sistem javnih nabavki preko kojih izvlači milione narodnog novca. A priori dogovor se ogleda u “talu” partije i ponuđača, koji se po postojećim zakonima koje su te iste partije donijele teško dokazuje.
Partije su napravile i reket za poslovanje, ogromne poreze za privrednike, otjerale stručne mlade ljude i održavale međuetničke tenzije kako bi ostvarile jedan jedini cilj – održavanje na vlasti.
Partija ne poznaje moral niti društvene vrijednosti, pa je za relativno kratko vrijeme uspjela da zamijeni sistem vrednovanja i kvalitet prepozna kao prijetnju, a partijsku pripadnost, poslušnost i podobnost kao ultimativnu vrlilnu koja joj je potrebna da preživi. Zanimljiva stvar se dešava kada razmišljate o predstavnicima za koje glasate na izborima, koji onda, umjesto da zastupaju vaše interese, u parlamentima glasaju za zakone za koje vi ni u ludilu ne biste glasali. Ovaj fenomen se objašnjava željom partije da kreira sistem za sopstvenu organizaciju, a ne sistem za državu i društvo. Tako, npr. partija neće usvojiti Zakon o porijeklu imovine jer to partiji ne odgovara, iz prostog razloga što bi, usljed primjenjivanja ovog zakona, partija morala da digne ruke od svojih “najboljih” ljudi, koji su preko nje “zaradili”, odnosno oprali ili ukrali milione.
Partija je prisvojila i javna preduzeća preko kojih izvlači ogroman novac, zbog čega preduzeća poput Šuma Srpske ili Elektroprivrede posluju sa gubitkom. To su preduzeća koja ni u ludilu ne mogu poslovati sa gubitkom, da nije partije i “njenog” poslovanja. Potpuno je poražavajuće to što su ljudi ovaj partijsko-parazitski sitem doživjeli, odnosno počeli doživljavati, kao normalan do te mjere da sami opravdavaju partijsko zapošljavanje argumentom: “On je u partiji već dugo vremena, zaslužio je da dobije posao.”
Ovo je, naravno, totalno iskrivljen i moralno degradirajući stav. Posao bi trebalo da dobije najbolji, a ne najpodobniji.
Partije očigledno upravljaju i pravosuđem, odnosno pravosuđe je u službi partije. Ako imalo razmislite, dođete do zaključka: Ili se u RS i BiH sve radi po zakonu i svi su čisti i pošteni, ili pravosuđe ne funkcioniše. Malo ko može povjerovati u ovo prvo…
Šta je rješenje?
Jedino rješenje je u narodu. Dok narod bude prihvatao da mu partija diktira život, odlazak njegove djece u inostranstvo, borbu za koru hljeba i nepravdu koja mu se dešava, ništa se neće promijeniti. Onog trenutka kada se narod odvaži i usprotivi partiji, kada shvati da u stvari on posjeduje moć, a ne partija, stvari će krenuti u suprotnom smjeru. Do tada, sjedite i gledajte kako tonete u kredite, a drugi će da voze bijesna auta i smiju vam se u lice. Razmislite zašto vam se smiju u lice.
