Prošle sedmice sam na Vajsu naletio na vodič za Banjaluku. Šta reći osim da sam bio oduševljen otprilike koliko i Ivica Dačić posnom slavom. Po ovome ispada da je Banja Luka grad likova u hlačama boje senfa, košuljama na kockice, sa šalu na stranu frizurama i isfazoniranim bradicama, a nije, bar ne u potpunosti.

Ima i (nas) normalnih. Kad bi pošten čovjek i domaćin naletio na taj tekst pomislio bi da u BL nema mjesta gdje bi on mogao izaći i proveseliti se. Doduše, pošten čovjek i domaćin nikad ne bi ni čitao Vajs ali zamislimo hipotetički niz čudnovatih događaja koji bi pred njega stavio baš to štivo. Zgrozio bi se, šta drugo. E pa dobri moji ljudi, tu sam ja da ispravim ovu istorijsku nepravdu i da vam predstavim najbolju banjalučku kafanu od pada Carigrada na ovamo- Tihe noći.

Tihe noći se nalaze blizu samog centra grada, kod Gradskog mosta, kojeg btw niko nikad nije nazvao Most Patre (Gradska upravo dođi sebi!). Ova bez ikakve sumnje kultna kafana ili kako je ja volim nazvati tvornica radosti je jedna od rijetkih preostalih stvari zbog kojih Banja Luka još uvijek zaslužuje status grada. Tihe noći su jedino mjesto koje je, osim džepova lokalnih funkcionera, puno 24/7. Spisak razloga zašto je tako je deblji od potencijalne biografije Rajka Kuzmanovića.

Zamislite kafanu u kojoj se osjećate kao u svojoj kući, u kojoj nema opasnih poza i mrkih pogleda, u kojoj je jedina briga svakog gosta samo kako da što više hrane i piće unese u svoj organizam. Nema potrebe da zamišljate, tu je i stvarnija je od sunovrata srpskog fudbala. Kakve su cijene, pitate me? Dovoljno je reći da za cijenu autobuske karte Banja Luka-Beograd sa sve popustom na indeks možete naručiti otprilike čitav meni i ostaće vam dovoljno da nagradite konobara za vrhunsku uslugu te da platite nekom da vas odnese kući jer, podrazumjeva se, noge vam nakon “Tihih” više u funkciji biti neće.

Tihe noći su uništile više potencijalno vrhunskih sportskih karijera nego povreda prednjih ukrštenih ligamenata. Da li iko žali zbog toga? Apsolutno niko. Po privlačnosti ove kafane za svakog ko je bar jednom kročio u nju se jedino može porediti Pamela Anderson iz “Čuvari plaže” faze. “Kud god da krenem, tebi se vraćam ponovo” kako kaže bezvremenski klasik.

U Tihim noćima možete uživati i u čarima vrhunske muzike. Naravno, ovdje nema smaračkih tamburaša koji vrte šest istih pjesama cijelo veče i “liječe dušu” “boemima” koji piju male Bavarie. Nema ni netalentovanih bendova kojima treba pet džointa prije svakog nastupa kako bi pronašli umjetnika u sebi i dostigli svoj maksimum u vidu skrnavljenja stranih hitova na akustari. Nema ni nafuranih majstora na Windows media playeru u narodu poznatijih kao dj-evi. Ovdje možete uživati u zvuku radija Republike Srpske, Big radija i ako je konobar baš baš dobre volje, onda eventualno i Kontakt radio. Na repertoaru su najčešće hitovi krajiškog Frenk Sinatre- Nedeljka Bajića Baje. Šta čovjek više poželjeti može?

Fiskalnih računa nema i nikad ih neće biti. Sisaj ga državo! Rezervacija takođe nema, a zašto bi ih bilo? Doduše, ako ste dobri sa konobarom možete ga zamoliti da stavi kečap na sto kako bi otjerao ostale mušterije od tog dijela raja namijenog baš vama. U Tihim noćima postoji i čarobni ormar u kojem se nekad nalazi wc, a nekad ne. Sve zavisi od toga koliko promila imate u krvi. Okušajte sreću.

Zbog ovih a i mnogih drugih razloga koji odbijaju da se izraze u pisanoj formi, Tihe noći su mjesto koje nikako ne smijete zaobići. Ko zna, možda baš tu pronađete ljubav svog života. Pod uslovom da je ona sredovječni muškarac koji ima problema sa alkoholizmom. Živjeli!

Preuzeto sa: blogougodni.wordpress.com