Ove promjene nisu postepene, već su prilično dramatične, prema riječima genetičara Michaela Snydera sa Univerziteta Stanford, glavnog autora studije. Ovi nalazi vezani za starenje su objavljeni u časopisu Nature aging 14. avgusta 2024. pod naslovom „Nonlinear dynamics of multi-omics profiles during human aging“.
Snyder i njegov tim već godinama proučavaju biologiju starenja kako bi bolje razumjeli promjene koje se događaju s vremenom. Njihovo istraživanje usmjereno je na pronalaženje načina za ublažavanje i liječenje bolesti povezanih sa starenjem, poput Alzheimerove bolesti i kardiovaskularnih bolesti. Istraživači su primijetili da rizik od tih bolesti ne raste postepeno, već naglo eskalira nakon određene dobi, pa su odlučili detaljnije istražiti biomarkere starenja.
Istraživanje je obuhvatilo grupu od 108 odraslih osoba koje su redovno donirale biološke uzorke tokom nekoliko godina. Ukupno je prikupljeno 135.239 bioloških karakteristika, uključujući RNK, proteine, lipide te mikrobne zajednice iz crijeva, kože, nosa i usne šupljine. Svaki učesnnik je prosječno predao 47 uzoraka tokom 626 dana, a učesnik s najdužim stažem donirao je čak 367 uzoraka. Na temelju ove ogromne količine podataka, istraživači su analizirali obrasce promjena u molekulama.
Rezultati su pokazali da oko 81% svih proučavanih molekula pokazuje značajne promjene u dva ključna perioda života – sredinom četrdesetih i početkom šezdesetih godina.
Prvi vrhunac, u srednjim četrdesetim, pokazao je promjene u molekulama povezanim s metabolizmom lipida, kofeina i alkohola, kao i s kardiovaskularnim bolestima, te disfunkcijama kože i mišića.
Drugi vrhunac, početkom šezdesetih godina, bio je povezan s metabolizmom ugljikohidrata i kofeina, kardiovaskularnim bolestima, imunološkom regulacijom, kožom, mišićima i funkcijom bubrega.
Naučnici su takođe istražili je li menopauza glavni uzrok ovih promjena, budući da žene u tom periodu prolaze kroz značajne hormonske promjene. Međutim, istraživanje je pokazalo da i muškarci prolaze kroz slične molekularne promjene u istoj dobi, što ukazuje na to da menopauza nije jedini faktor.
Ovi rezultati sugerišu da starenje nije samo postepen proces, već uključuje i određene „skokove” u molekularnim promjenama koje mogu imati ozbiljne posljedice za zdravlje.
Zaključci ove studije mogli bi pomoći u boljem razumijevanju bioloških promjena koje prate starenje, što bi moglo dovesti do razvoja efikasnijih tretmana za bolesti povezane sa starenjem.
Izvor: naukagovori.ba
