"Dan bijelih traka" obilježava se već petu godinu, 31. maja, u znak sjećanja na 3.176 stradalih stanovnika Prijedora i okoline. Osim u BiH obilježava se i u nekim gradovima svijeta, gdje se građani solidarišu s prijedorskim žrtvama noseći bijele trake oko ruke. Da se radi o strašnom zločinu potvrđuju i brojne presude, zbog kojih je Prijedor grad sa najviše osuđenih ratnih zločinaca u BiH.
Dan prije sjećanja na stradale Bošnjake, u Prijedoru je obilježeno 25 godine od odbrane grada, a prisutni su se prisjetili 30. maja 1992. godine, kada je u napadu muslimanskih paravojnih formacija poginulo 15 vojnika i policajaca, dok ih je 26 ranjeno, podsjećajući da za ovaj zločin još uvijek niko nije odgovarao.
Nakon četvrt vijeka, u trenucima kada se oživljavaju jezive ratne rane, a obe nekada zaraćene strane prisjećaju vlastitih žrtava, jednu od najkorektnijih poruka, putem društvenih mreža, poslao je Prijedorčanin Refik Hodžić. Ovaj novinar, aktivista i jedan od idejnih tvoraca kampanje "Dan bijelih traka", napisao je 29. maja na svom Facebook profilu:
„Ako građani Sarajeva uistinu žele pomoći porodicama ubijene djece, a nisu u prilici da se pridruže u protestnoj šetnji na Dan bijelih traka u samom Prijedoru, ne moraju tog dana nositi bijelu traku ni vješati plahtu na prozor. Umjesto toga neka pošalju e-mail ili nazovu telefonom ured gradonačelnika Skake i zahtijevaju da Grad finansira izgradnju spomenika žrtvama Kazana. Tako će najviše pomoći nama u Prijedoru, a bogami i sebi.“.
Nažalost, ni ova krajnje ljudska i moralna poruka, čovjeka koji se godinama bori za status bošnjačkih žrtava u Prijedoru, nije prošla bez zajedljivih komentara. Ovoga puta iz Federacije BiH, gdje je je njegov status proglašen sramnim ispadom.
Frontal
