Za Bosnu i Hercegovinu često se kaže da je bivša Jugoslavija u malom. Ona nije samo to: ona je Balkan u malom. I ono što se dešava u Bosni dešavaće se ili se već dešava na cijelom Balkanskom poluostrvu.
Možda ću se z....., pardon zeznuti u brojkama, ali i sada se pominje da se nekada u „Incelu“ broj zaposlenih kretao oko šest hiljada, dok je „Rudi Čajavec“, pokojna složena organizacija udruženog rada kroz fabričke kapije „gutala“ od osam pa do čitavih deset hiljada (!) radnika, a sa hiljadarkom, pa i više radnih ljudi iliti zaposlenika (kako se to danas „popularno“ kaže) mogla se pohvaliti još neka banjalučka prozivodna preduzeća.
Srbija je po mišljenjima mnogih stručnjaka, a sudeći i prema ranijim pisanjima medija, regionalni , pa i evropski centar kada su u pitanju klinike za prilagođavanje pola transeksualaca.
Nakon masovnih protesta nezdavoljnih banjalučkih studenata u junu prošle godine, te simboličnog spaljivanja studentske povelje, nastao je period zatišja. Studenti su se povukli iz medijskog prostora, te su mnogi pomislili da je ova hajka bila samo još jedna u nizu bezuspješnih akcija studentske populacije.
U Bosni i Hercegovini ne postoji zvanično niti jedan gej klub, a nezvanično svaki veći grad ima lokale gdje se LGBT osobe mogu ponašati donekle otvorenije i opuštenije, tzv. LGBT frendly mjesto.
“Stižu dolari” kao da je bila čestitka uz tradicionalni pozdrav srećna Nova,13. godina aktuelnog milenijuma. Da su se te želje, čestitke i pozdravi ostvarili,vjerovatno bi 2013. godina ostala bar u malo ljepšem sjećanju. Ovako, najveća većina će je pamtiti kao jednu od najgorih, ili bar nikad goru.
Dok se „namještam“ kako bih počeo sa pisanjem ovog teksta jer je Brane zamolio „hajde spremi nešto o tome kako se nekada dočekivala Nova godina“, ali kontinutitet naprezanja moždanih vijuga prekida mi konstantno „petardanje“?!
Pogledajte kroz oči troje mladih ljudi koji žive u tri grada BiH, Banja Luka, Mostar i Sarajevo sa kojima razgovarali na temu LGBT aktivizma, kod nas i u svijetu. Da li i u kojoj mjeri je ova vrsta aktivizma prisutna u BiH, kako na njenu ulogu i razvoju gledaju aktivisti, i postoji li potreba decentralizacije, neka su od pitanja, a odgovori slijede:
