Putin i Erdogan se sastaju u Ankari, a u srijedu će im se pridružiti i predsjednik Irana Hasan Rohani.
Razmjena diplomatskih udaraca nakon trovanja bivšeg dvostrukog špijuna Sergeja Skripalja i njegove ćerke upućuje Kremlj na traženje novih partnera ili jačanje starih veza. Slično je sa turskim predsjednikom Redžepom Tajipom Erdoganom koji je na meti kritika zbog kršenja ljudskih prava i gušenja medijskih sloboda, ali i ofanzive na kurdske oblasti na sjeveru Sirije.
Zbližavanje preko energetike
Nije prvi put da tenzije sa Zapadom zbližavaju Vladimira Putina i Redžepa Erdogana. Ova dvojica se danas sastaju u Ankari, a prisustvovaće i svečanosti povodom početka izgradnje nuklearne centrale Akuju, na obali Sredozemnog mora, koju gradi ruska državna kompanija Rosatom. To je, uz izgradnju turskog toka, najznačajniji energetski poduhvat dvije zemlje.
Akuju, prva nuklearka u Turskoj, proizvodiće 35 milijardi kilovatsati električne energije što je dovoljno za deset odsto turskih potreba. Centrala bi trebalo da košta 20 milijardi dolara, gradiće je 10.000 ljudi, a očekuje se da će početi da radi punim kapacitetom do 2025. godine. Najavljeno je, kako prenosi agencija Anadolija, da će posao u elektrani naći 3.500 ljudi, od čega 248 turskih studenata koji se obučavaju u Rusiji.
U decembru je zaključen sporazum o turskoj kupovini ruskog antiraketnog sistema dugog dometa S400, što je bio šok za neke turske saveznike u NATO, tumači agencija Asošiejted pres.
Dan prije posjete Putina je Turska zatražila od Sjedinjenih Država izručenje jednog islamskog propovjednika zajedno sa još sedmoricom sljedbenika jer su ovi navodno umiješani u ubistvo ruskog ambasadora u Ankari Andreja Karlova 2016. godine. To je, kako se tumači, još jedan znak otopljavanja odnosa Ankare i Moskve, koji su bili zategnuti nakon obaranja ruskog aviona nad granicom sa Sirijom u novembru 2015. godine.
„Gospodari“ Sirije
U srijedu se dvojici lidera pridružuje i predsjednik Irana Hasan Rohani. Tri zemlje dugo predvode paralelni dijalog o budućnosti Sirije uprkos suprotstavljenim stavovima. Dok Moskva i Teheran i vojno podržavaju režim Bašara al Asada, Turska se protivi njegovom ostanku na vlasti. Međutim turska ofanziva na kurdske oblasti nije izazvala protivljenje Rusije.
„To su regionalne sile koje su spremne da investiraju vojne resurse kako bi uticale na ishod konflikta“, rekao je Sinan Ulgen, iz istanbulskog Centra za ekonomske i međunarodne studije za Frans pres.
Razgovori u Ankari dolaze nakon najave predsjednika SAD Donalda Trampa da će se njegova zemlja „vrlo uskoro“ povući iz sirijskog konflikta. Koalicija predvođena Vašingtonom podržavala je najprije jedinice Slobodne sirijske armije, a zatim kurdske Jedinice narodne odbrane koje su obavile veći dio posla u suzbijanju Islamske države. Nakon tog povlačenja, rekao je Ulgen, Rusija, Turska i Iran postaće „pravi gospodari“ dešavanja u Siriji.
Izvor: B92
