Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Ko ste vi ljudi?

Elem, gledam one promotivne materijale političkih partija i njihove kandidate i svašta se tu može naći i pročitati.

Prije svega.

Elem, Dragan Čavić, među socijalistima. Eno ga treći na listi za Narodu skupštinu Republike Srpske. Čavić se vratio svojoj prvoj ljubavi, jer se malo ko sjeća da je on upravo iz socijalista prešao u SDS. Njega prati i Davor Šešić, koji je nedavno napustio SDS i evo ga na listi Socijalističke partije. Kao što vidimo Socijalistička partija je postala „sigurna kuća“ za ljute opozicionare, a ideološke razlike nisu prepreka ni za jedne ni za druge. Na listi socijalista je i Andrea (multipraktik) Dorić, narodna poslanica u Parlamentu Republike Srpske, izvršne direktorice "Puteva Republike Srpske" i članice UO Agencija za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF). I dok šef njene partije Petar Đokić čeka njenu „moralnu ostavku“, jer je u kameru priznala da je sposobna koliko je jaka njena partija, ona napada svoj drugi mandat u Narodnoj skupštini. Kandidati socijalista imaju 29 djece ili ti 1,7 dijete po kandidatu.

Kada pogledate kandidate PDP-a u Banjaluci vidimo da je njihov tim sastavljen od više timova. Kapiten prvog tima je gradonačelnik Draško Stanivuković i on predvodi svoje najbliže saradnike, a nije mrzak ni ovim iz Mrkonjića, Drvara i Kotor Varoši. Drugu ekipu čine oni koji ne pripadaju prvoj instagram ekipi, a njih četvero predvodi Milko Grmuša. Koliko se ove dvije ekipe vole i sarađuju teško je reći, ali je u ovom trenutku važno da je na snazi miroljubiva koegzistencija. Kandidatima PDP dali su malo informacija, ali im je bilo veoma važno da naglase koliko imaju djece, tako da 17 kandidata imaju 24 djece ili 1,41 djete po kandidatu.

Kandidati za Narodnu skupštinu Republike Srpske ispred SDS-a su prilično raznolika ekipa. Od Milana Radovića, čovjeka sa mnogo para i još većom željom da ima moć, preko gospođe Šiljegović čijeg se angažmana iz 90-ih dobro sjećaju banjalučki Bošnjaci i Hrvati, do Maje Jovanović koja je kao profesorica srpskog jezika i književnosti radila kao načelnik Odjeljenja za lokalni ekonomski razvoj i strateško planiranje u Republičkoj upravi za igre na sreću. Prema dostupnim podacima svi kandidati sveukupno imaju najmanje 21 dijete, što znači 1,23 djeteta po kandidatu.

Kada govorimo o DEMOS-u njihovih 17 kandidata ima najmanje 23 djece ili ti 1,35 djeteta po poslaniku. Njihova lista je više nego anonimna, ako izuzmem Borana Bosančića i generala Keserovića. Mene dojmio životopis gospođice Gajić, koja je student Zdravstvene njege na Medicinskom fakultetu u Banjaluci, i praksu je obavljala na Paprikovcu i u Domu zdravlja Banjaluka, a trenutno je zaposlena u Javnom preduzeću „Autoputevi Republike Srpske“. Šta ona sa tim kvalifikacijama radi u Autoputevima nemam pojma, možda skuplja kapilarne glasove za stranku.

Selakova ekipa kandidata za Narodnu skupstinu Republike Srpske čini 17 kandiadata, koji imaju 20 djece ili ti 1,1 dijete po kandidatu. Ako izumemo Selaka i Kondića, ekipa je potpuno nepoznata, a samim tim su nam nepoznati i njihovi stavovi o bilo čemu u našem društvu.

Kandidati Narodne partije Srpske imaju 15 djece ili ti 0,88 djece po kandidatu. Ako izuzmemo Škoba, koji je nakada bio poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ostala ekipa su teški ilegalci što se tiče politike. Ipak, moram priznati da je ekipa više nego živopisna, imamo dva vojna komandanta jedinica, narodnog zdravičara i čuvara narodnih običaja i srpske tradicije, državnog prvaka i rekordera u plivanju, suorganizatora studentskog aktivizma, konzervatora i restauratora i osnivača Asocijacije gitarista Republike Srpske.

Životopise SNSD-ovaca nisam našao na propagandnom materijalu, ali možemo reći da su nam oni više ili manje poznati od ranije, a što se tiče djece, svi smo mi njihova djeca.

P.S. Ako se pitate čemu ova matematika sa djecom, nemam pojma, ali najveći broj kandidata smatra da je to važno, pa sam samo iskoristio priliku da i to izračunam.

 

Preuzeto sa: blogger.ba

Komentari
Twitter
Anketa

Da li podržavate odigravanje prijateljske utakmice fudbalskih reprezentacija Rusije i BiH?

Rezultati ankete
Blog