„Tompsonov nastup nije bio muzički događaj, već promocija revizionizma, afirmacija mržnje i netrpeljivosti, slavljenje zločina i onih koji su zločine činili. To nije bio koncert, već politička platforma ideologije za koju smo vjerovali da je poražena prije 80 godina. Kada pola miliona ljudi kliče pozdrav pod kojim su ubijene stotine hiljada Srba, Jevreja, Roma i ostalih, onda je to znak za uzbunu ne samo u Hrvatskoj, već u cijeloj Evropi.“

Ovo su riječi Milorada Dodika i svaki pristojan i normalan čovjek bi se složio sa njegovom izjavom, ali...

Hajde da razložimo ovu izjavu Dodika i provučemo je kroz društveni kontekst Republike Srpske, pa da vidimo šta ćemo dobiti.

Revizionizam, podrazumijeva ponovnu interpretaciju nekih istorijskih događaja. Recimo, u Republici Srpskoj je to i te kako prisutno. Od 90-ih godina četnici su postali antifašisti, baš kao i partizani i ne samo to već su postali „prvi gerilci Evrope“ iako je Drugi svjetski rat trajao već dvije godine. Da se u Srebrenici nije desio genocid, već „strašan zločin,“ je još jedan primjer revizionizma i negiranja sudskih presuda. O pretvaranju ratnih zločinaca, u heroje suvišno je govoriti.

Dodik je kazao da je to „slavljenje zločina i onih koji su činili zločine“, što je u pravu, ali htio bih da napomenem braću Srbe da u Bileći imamo četnički park, a u Višegradu redovno okupljanje ljubitelja Draže Mihailovića i predavanje raporta njegovom spomeniku u Dobrunu. Realno ne skupi se baš 500 000 četnika, ali ih je ružno vidjeti koliko god ih je.

Milorad Dodik je do početka 90-ih godina vjerovao da je ta „politička platforma ideologije za koju smo vjerovali da je poražena prije 80 godina“, ali danas ne misli tako. Danas je on glavna uzdanica svakog iskrenog srpskog nacionalsite koji mašta o Velikoj Srbiji, ali bez kralja.

Zar nas obojica ne uče da su naši izgubili 1945. godine?

Na kraju istina je da su ustaše kojima je 500 000 Hrvata i Hrvatica klicalo ubilo stotine hiljada Srba, Jevreja, Roma, ali i komunista, ali ne smijemo da zaboravimo da su ih jednako tako ubijale i ne u tolikom broju i četnici koje slavi i o kojima pjeva, naš od Dodika odlikovani, Baja Mali Knindža.

Elem, sada dolazimo do najzanimljivije stvari.

„Vratimo se tradiciji, kršćanskim korijenima, samo tako Hrvatska može biti ponovo snažna“ ovo je kazao Tompson 5. jula na Hipodromu. Ako izbacimo Hrvatsku i umjesto nje stavimo Republiku Srpsku, ovu izjavu smo u posljednjih godinu dana mogli čuti nebrojeno puta od strane Milorada Dodika, pogotovo kada se sastane sa Orbanom ili nekim od političara iz AfD-a, francuskog Nacionalnog fronta ili Slobodarske partije Austije.

Ovo su riječi sve i jednog evropskog desničara i onda možemo reći da je Milorad Dodik ideološki bliži Marku Perkoviću Tompsonu, nego bilo kojem Srbinu koji je liberalan ili ljevičar.

Na kraju krajeva Milorad Dodik je najbolji partner, i obratno, sa Draganom Čovićem koji nikada nije kazao ništa loše o Tompsonu, da pače, vjerujem da mu je on jedan od omiljenih glazbenika. Zar nije onomad gospodin Čović kazao za njegov koncert “običan koncert, iako su mu neki pokušali dati drugačiju dimenziju”, a potom dodao “Ako će jedan glazbeni događaj ili jedan koncert biti udar na bilo što u Bosni i Hercegovini, onda trebamo biti zabrinuti za BiH”.

Jer ko ne sluša glazbu, slušaće Oluju.

Preuzeto sa blogger.ba