Jedan od učesnika prvog Svjetskog prvenstva za košarkaše Milorad Sokolović mnogo godina kasnije, kao novinar lista "Sport", opisivao je trenutak kada je Jugoslavija 1970. osvojila zlatnu medalju:
ISTOČNO SARAJEVO - Bivši radnici preduzeća "Energoinvest - Rasklopna oprema" /RAOP/ traže od Vlade Republike Srpske u roku od 20 dana isplatu potraživanja po sudskim presudama i uplatu doprinosa na osnovu ostvarenog radnog staža.
Javna je tajna da grad koji „broji“ oko 200.000 stanovnika (preliminirani podaci nedavnog popisa stavnovništva) nema javni WC, toalet, klozet, zahod itd. itd... Javna je tajna, ali i istina ako nekome od građana „prigusti“ uspaničenim pogledom tražiće najbliži ugostiteljski objekat ili u krajnjoj nuždi one zeleno-plave „kiosk-kabine“, koje „glume“ javni WC.
Načina i mogućnosti da će se ljeto u ovom gradu barem na kratko „probuditi“ sve je manje i manje, zato ne preostaje ništa drugo nego da se „selfiramo“ (čitaj: uradimo selfi) stojeći pod „punim“ pljuskom i ponavljamo antologijsku repliku Slobodana Aligrudića: “Hoće li sunce u ovom gradu zasijati kako treba“.
Ni previsok vodostaj Vrbasa, pa ni kiša koja je u jednom momentu na kratko prekinula takmičenje nije spriječila 32 učesnika da pokažu umijeće i vještinu u trci „Red Bull Dajak“.
Kao što je već „pojašnjenjeno“ ne postoji namjera da se ozbiljnije bavim meterologijom, ali kako vrijeme prolazi primjećujem da se većina radnih ljudi i građana, naprednih omladinaca i omladinki zanima ničim drugim, nego vremenskim (ne)prilikama.
