EU integracije BiH

Stečajne prakse: Radnici bez posla, privreda osiromašena

Mnogi bi rekli da su stečajni postupci koji su obilježili period od 2003., kada je usvojen Zakon o stečajnim postupcima u RS, do 2014. godine krivi za zatvaranje velikog broja privrednih giganata. U tom periodu stečajni postupci pokazali su se kao neuspješnim kako u namirivanju potraživanja, očuvanju radnih mjesta, tako i u opštem privrednom preporodu.

Rijedak je primjer preduzeća u kom je kroz stečajni postupak postignuta reorganizacija preduzeća, u najvećem broju pokrenuti stečajni postupci su završili gašenjem preduzeća i novom vojskom nezaposlenih građana. 

Oko 50.000 radnika ostalo je bez posla od donošenja Zakona o stečajnom postupku, piše u izvještaju revizije učinka „Stečajni postupci u Republici Srpskoj“, a koji je objavljen u julu 2012.  godine.

“Struktura rezultata stečajnih postupaka i procenat naplate potraživanja pokazuju da stečajni postupci nisu ispunili definisane ciljeve. Više od polovine stečajnih postupaka se zaključi zbog nedostataka ili nedovoljnosti stečajne mase, tj. bez podjele sredstava povjeriocima. Povjerioci u stečajnim postupcima nisu naplatili više od 4/5 svojih potraživanja”, navedeno je u pomenutom revizorskom izvještaju.

Revizori su utvrdili da su stečajni postupci dugotrajni, ne pokreću se u zakonom predviđenom roku, da su troškovi stečajnog postupka varirali od postupka do postupka i u strukturi u odnosu na ukupno ostvarene prihode su se kretali od oko 10% do oko 90%, itd. 

Skoro pa svakodnevno čujemo potresne priče nekadašnjih radnika velikih giganata koji i godinama nakon pokretanja stečajnog postupka čekaju isplatu zarađenih plata i povezivanje radnog staža. 

Početkom novembra, Vlada RS odobrila  je 797.530 KM iz Programa socijalnog zbrinjavanja radnika za zbrinjavanje 1.381 radnika iz 75 preduzeća, koji su procesom stečaja preduzeća ostali bez zaposlenja ili su ispunili uslov za starosnu penziju. Međutim, tim potezom Vlada RS privremeno prikriva probleme, te odgađa njihove posljedice, umjesto da ih se zauvijek riješi.

U ekspozeu predsjednice Vlade RS, Željke Cvijanović, „unapređenje stečajnog postupka“ predstavljena je kao jedna od osnovnih mjera za oporovak privrede i podsticaj privrednog rasta.

Naime, Cvijanovićeva je najavila novi Zakon o stečajnom postupku. 

"Donijećemo novi Zakon o stečajnom postupku, kojim će se na drugačiji i efikasniji način urediti kontrola i nadzor nad radom stečajnih upravnika, a u cilju obezbjeđenja uslova za stvaranje dobrog poslovnog ambijenta i efikasnije sprovođenje stečajnog postupka, kao i efikasnije reorganizacije privrednih društava i transparentnijeg namirenja stečajnih povjerilaca. Ujedno, pooštrićemo pitanje odgovornosti za sve one koji svojom neodgovornošću ili neadekvatnim djelovanjem dovedu preduzeće pred stečaj".

Podsjećamo da je Vlada RS i ranije najavljivala slične promjene, te da je Zakon o stečajevima do sada doživio četiri izmjene i dopune, ali koje u praksi ništa nisu promijenile. 

Trajanje stečajnih postupaka 

I danas svjedočimo da se po sudovima vuku žalbe odbora povjerilaca FAM Jelšingrad iz Banja Luke i da se mnogi drugi slučajevi godinama odigravaju van očiju janvosti.

Istraživanje Svjetske banke pokazuje da stečajni postupci u BiH traju u prosjeku 3,3 godine. Prema podacima iz Službenih glasnika RS procesuiranje pojedinih stečajnih postupaka trajalo je i do 7 godina.

"Stečaj je najveće zlo koje može da se desi bilo kojem preduzeću. Mislim da je preduzeće nakon stečaja samo u dva slučaja zaživjelo. Obično poslije stečaja ništa ne ostane. Zašto se to tako dešava?", pita se Željko Vujatović, član odbora povjerioca FAM Jelšingrad i Saveza udruženja malih akcionara Republike Srpske.

Radnici Jelšingrada se već godinama vuku po sudovima. Mnogi su odustali od ovih potraživanja koja iznose od 10 pa i do 50 plata. 

Trenutno je jedna trećina nekadašnjih radnika ovog gigatna metalne industrije zaposlena u Novom Jelšingradu, preduzeću koje je nastalo nakon što je Vlada RS kupila FAM Jelšingrad u stečaju, dodala prefiks "Novi" i prodala građevinskom preduzeću "Krajina", kojem je jedan od najvećih akcionara predsjednik Privredne komore RS, Borko Đurić.

Druga trećina je ostvarila pravo na penziju, a ostali su na birou jer su "nepodobni" za rad u Novom Jelšingradu, kaže Vujatović. 

On sam pripada u tu treću grupu nekadašnjih radnika, koji se danas vuku po sudu, vodeći bitku oko toga kako raspodijeliti ono malo novca što je ostalo od giganta koji je otišao u stečaj.

Vujatović kaže da cilj nije penzija, jer ako se sva preduzeća pogase, država neće imati novca za penzije.

"Zadužujemo državu, trošimo tuđe, dakle trošimo novac od naše nerođene djece, a to nema logike", objašnjava Vujatović.

Krivi sudovi

Vujatović kaže da su za trajanje stečaja krivi sudovi.

"Sami stečajevi dugo traju zbog neažurnosti i nerada suda. Ja vjerujem da oni namjerno razvlače predmete kako bi iscrpili i ljude i sredstva, te kako bi neke stvari pale u zaborav", objašnjava Vujatović.

On dodaje da sudski procesi stoje u ladicama, a kao dokaz tome kaže da su nedavno dobili odgovor od Vrhovnog suda RS da njihovi predmeti ne mogu doći na red ove godine zbog preobimnosti i važnosti drugih predmeta.

"Kada smo tražili razgovor sa predsjednikom Vrhovnog suda, Željkom Barićem, rečeno nam je da će to biti riješeno u zadnjem kvartalu ove godine i da nema potrebe za tim razgovorom. Dakle, neko u sudu obstruiše te predmete, to je moje mišljenje koje sam stekao po odgovoru sekretara suda", rekao je Vujatović. 

Dodao je da se takođe dešavalo da se slučaj vodi na tri suda, te da se na jednom dobije proces, a na drugom izgubi, što je opet pokazatelj da nešto u sudskom sistemu ne štima.

Nećemo da čujemo za stečaj

Radnici više propalih firmi iz Tuzlanskog kantona, skoro pa svake sedmice, okupljaju se ispred zgrada pravosudnih institucija u Tuzli. 

Ovim radnicima se godinama duguju plate, godinama im nije povezan radni staž, a cijelo to vrijeme slušaju prazna obećanja. 

Loše privatizacije progutale su mnoga preduzeća, neka su u državnom vlašništvu, neka u dugovima, a neka opljačkana. 

Jedna takva firma je i fabrika obuće „Aida“ čiji su se radnici i ove sedmice okupili pred sjedištem Vlade TK, te zahtijevali razgovor o budućnosti ove fabrike. Tokom prethodnih razgovora, dogovor nije postignut ni o jednom od problema koji godinama pritiskaju obućarsku industriju.

Trenutno, nijedan od tri pogona ove fabrike u Tuzli, Lukavcu i Dubokom Potoku kod Srebrenika, ne rade jer nemaju ugovorenih poslova.

Dok pojedini političari govore da je ova fabrika trebala u stečaj i prije 15 godina, radnici ne žele da čuju za to. 

„Aida“ treba u stečaj za 43 miliona KM duga? Vlada Kantona je u deficitu 98 miliona. Oni trebaju u likvidaciju a ne u stečaj. Fabrika se može pokrenuti i izaći iz dugova, a Kanton neće moći nikad“, dodaje Hasan Užičanin – zamjenik predsjednika Sindikata radnika ''Aide'' tokom ranijih protesta obeshrabljenih radnika. 

Poreska potraživanja

Iz Poreske uprave su nam rekli da na bazi rezultata analize postupaka prinudne naplate, u saradnji sa  resornim  ministarstvom i Vladom RS, a imajući u vidu ukupnu društeno-ekonomsku situaciju i posebno uvažavajući njen socijalni momenat,  PU nerado daje prijedlog za pokretanje stečajnog postupka. 

Statistika pokazuje da je tokom 2014. godine Poreska uprava RS donijela 239 rješenja o otpisu potraživanja, a po osnovu sudskih rješenja o nenaplativosti potraživanja u stečajnim postupcima i to na ukupan iznos duga od 119.940.261,11 KM.

Trenutno u Poreskoj upravi RS vodi se 240 aktivnih stečajnih postupaka. Prijavljena su potraživanja u iznosu od 392 miliona KM, od čega su priznata potraživanja u iznosu od 231 milion KM. 

U godini 2014, prema podacima iz Poreske uprave okonačano je 125 stečajnih postupaka. 

„ Poreska uprava po pravilu je jedan od najvećih povjerilaca u ovoj državi i trebalo bi da pokreće dosta stečajnih postupaka. Međutim, problem za Poresku upravu su značajna sredstva koja se trebaju izdvojiti za pokretanje stečajnog postupka. Mi smo u prethodnom periodu pokrenuli oko 30 stečajnih postupaka što nas je značajno koštalo jer otprilike ti veći iznosi idu od 20 do 30 hiljada KM za učešće“, kazao je Velimir Kukobat, pomoćnik direktora za upravljanje naplatom poreza u Poreskoj upravi RS.

Zloupotrebe stečajnog postupka

Krivični zakon Republike Srpske predvidio je kazne ovlaštenom licu stečajnog dužnika za zloupotrebe lažnog stečaja i prouzrokovanje stečaja nesavjesnim poslovanjem. U okviru istog zakona predviđene su kazne za povjerioce, članove odbora povjerilaca i stečajne upravnike za zloupotrebe u stečajnom postupku. 

Kukobat objašnjava da Poreska uprava često ima problema sa nesavjesnim stečajnim upravnicima i sudijama, te da iz tog razloga rijetko pokreće stečajne postupke.

„Imamo često slučaj gdje stečajni upravnik i stečajni sudija napišu da nema imovine, nema novčanih sredstava, nigdje ništa, i da bi se zaključio takav stečajni postupak traže od Poreske uprave kao od najvećeg povjerioca da uplati 120.000 KM za nagradu stečajnom upravniku za privođenje postupka do kraja. „Pero“ kaže nema ništa, ali da bi završio stečajni postupak potrebno mu je nekoliko hiljada maraka i onda se postavlja pitanje oko odgovornosti radnika Poreske uprave „zašto si išao u stečaj kada si znao da nećeš ništa naplatiti?“. Jedini način da mi sa svoje evidencije skinemo takva dugovanja, potraživanja, je da provedemo stečajni postupak, tako da se nalazimo između dvije vatre“, rekao je Kukobat.

Preporuka službe za reviziju učinaka pokazala je da je pravovremeno pokretanje stečajnih postupaka dalo veće rezultate naplate, objasnio je Kukobat. Priznao je da je Poreska uprava u nekim slučajevima mogla biti agilnija kada je u pitanju pokretanje stečajnih postupaka, međutim sumnja da bi bilo nekih značajnih rezultata u naplati. 

Kukobat vjeruje da je razlog za sve veći broj stečajni postupaka upravo pojednostavljen sistem osnivanja biznisa u RS. 

„Ljudi bez imovine pokreću preduzeća. Rade svoju djelatnost i dođu do nekih velikih iznosa i to je kraj. To se dešavalo sa preduzećima koja su osnovana prije 2002. godine, koja nemaju nikakv kapital, a imaju milionske dugove, to su bili klasični perači. Imamo dosta firmi gdje su odgovorna lica procesuirana, odslužila su kaznu, proveli po četiri godine u zatvoru. Ta firma nam je ostavila dug od recimo 24 ili 25 miliona KM i sada Poreska uprava treba dati 20.000 KM radi ničega“, objasnio je Kukobat. 

Štečajevi krivi za manjak investitora

BiH ima slab privatni sektor i ozbiljne poteškoće u privlačenju investitora, a to su potvrdili i u Delgaciji EU u BiH. 

"BiH su potrebni bolji zakoni i prakse za zaštitu investitora, uključujući korporativno upravljanje, osnažene prakse upravljanja rizikom kako bi se poboljšao pristup finansiranju (naročito za nova preduzeća), te efikasniji stečajni okvir", istakla je portparol Delegacije EU i EUSR-a Jamila Milović-Halilović.

Činjenica je da BiH gubi dosta novca zbog loše sprovedenih stečajnih postupaka, a cilj nove vlasti treba da bude brzo rješavanje ovih problema i pronalazak načina da se preduzeća u stečaju reorganizuju i nastave sa radom. 

autor: Frontal

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati na Svjetskom fudbalskom prvenstvu u Kataru?

Rezultati ankete
Blog