Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (05.02.2021)
„Plovi patke preko Save, nosi pismo na vrh glave, u tom pismu piše, dokle Incko više.“
Republika Srpska je u šoku, visoki predstavnik Valentin Incko udario je nisko, da niže ne može biti. Elem, čovjek traži da Narodna skupština Republike Srpske oduzme povelje s odlikovanjima Radovanu Karadžiću, Biljani Plavšić i Momčilu Krajišniku zbog toga što su presuđeni ratni zločinci.
Posebno je šokirano srpsko javno mnjenje jer u pismu stoji „Tim činom bi se ispravilo poniženje koje je počinjeno prema žrtvama ratnih zločina, njihovim porodicama i svim građanima BiH, ali i uklonila kolektivna odgovornost sa srpskog naroda, a uklanjanjem kolektivne krivice i eliminisanjem bremena prošlosti, cjelokupan narod bi se rasteretio i mnogo lakše kretao prema plemenitim ciljevima budućnosti, uključujući i pristupanje EU.“
Srpske patriote, su odmah zaboravili žrtve i svu pažnju usmjerili ka koletivnoj odgovornosti i krivici, jer za zločine mogu biti odgovorni samo pojedinci, a ne cijeli narodi.
Sasvim je jasno da oni ne žele da prave razliku između individalnog zločina, kolektivne krivice i odgovornosti?
Da bi to pojasnili uzećemo primjer Prijedora 1992. godine.
Počećemo od činjenica, za tri mjeseca, od kraja maja do kraja avgusta 1992. godine, u opštini Prijedor je ubijeno 3173 bošnjačka i hrvatska civila. U prosjeku ubijano je 26 ljudi dnevno.
Za ta ubistva i druge zločine do sada osuđeno preko 50 Srba i to vam je, braćo Srbi, individualna odgovornost.
E sada se treba zapitati kako je moguće da tih 50 Srba tri mjeseca nesmetano ubija, siluje, prebija i pljačka po opštini Prijedor?
Moguće je jer su imali saglasnost, pisanu ili nepisanu od čelnih ljudi Prijedora, šefova SDS-a, vojne i civilne vlasti u Prijedoru, ali i prvih ljudi Republike Srpske. Moguće je jer se niko od Srba u Prjedoru nije pobunio protiv ubijanja i zlostavljanja. Vjerujem, da su među Srbima postojali pojedinci koji su pokušavali na sve načine da ublaže tragediju Bošnjaka i Hrvata, ali većina je ćutala.
Da li je ta ćutnja većine Srba pitanje kolektivne odgovornosti?
Jeste, jer su oni svojom ćutnjom odobravali sve ono što se u njihovo ime radilo ta tri mjeseca.
Znam sada ćete reći, bio je rat, moralo se ćutati i to mogu da razumijem, ali Prijedorčani su nastavili da ćute i nakon rata.
Podsjetiću vas braćo Srbi da je Tomašića otkrivena 2013. godine, o njoj se ćutalo 21 godinu. Ćutale su i institucije.
Pravili su se da ne znaju da postoji masovna grobnica površine 100 metara kvadratnih i 10 metara dubine u kojoj je ležalo 420 tijela. Ćutali su i stanovnici Prijedora sve te godine, nije im palo napamet da pozovu besplatnu i anonimnu liniju i pomognu svojim komšijama, poznanicima i prijateljima da pronađu tijela svojih očeva, braće, dajidža, amidža, komšija i prijatelja.
Srbi koji su živjeli pored grobnice žalili su se lokalnim vlastima da bi im leševi mogli zagaditi vodu. Sve se znalo, ali se „junački“ ćutalo.
Ako ovo nije kolektivna krivica i odgovornost, šta je?
Ćuti se i danas, gromoglasno se ćuti.
Da li ste ikada na Radio televiziji Republike Srpske vidjeli emisiju u kojoj se govorilo o stradanju Bošnjaka i Hrvata u Prijedoru 1992. godine? Da li ste ikada na Radio televiziji Republike Srpske vidjeli prilog sa obilježavanja zatvaranja prijedorskih logora Keraterm, Trnopolje i Omarska? Da li ste na tim komemoracijama vidjeli predstavnike vlasti Republike Srpske?
Naravno da niste, jer javni servis i vlasti Republike Srpske, kao i većina drugih medija, sistematski izbjegavaju bilo kakav razgovor koji bi mogao Srbe podsjetiti na zločine koje su počinili u Prijedoru.
Ako ovo nije kolektivna krivica i odgovornost, šta je?
Na kraju kraju krajeva nije pošteno da svu krivicu svalimo na Karadžića, Plavšićku i Krajišnika, nikad oni ne bi postali ratni zločinci da im nismo pomogli. Morao je neko da otpušta sa posla, prijeti, hapsi, sprovodi, stražari, vozi bagere i kamione, toči gorivo, prodaje opljačkano, blagosilja i ćuti o svemu tome i odlikuje odgovorne.
E to vam je braćo Srbi kolektivna krivica i odgovornost.
P.S. U ovom trenutku se još uvijek traga za više od 500 Prijedorčana koji su ubijeni 1992. godine. Čija je to krivica i odgovornost?
Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (05.02.2021)
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal
