Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Otvoreno pismo četničkog vojvode Rade Radića Republici Srpskoj
Draga Republiko Srpska,
Obraćam vam se jer se ovo što vi radite više se ne može izdržati. Ne znam zašto to radite, ali nije ni važno, želim da prestane i zbog mene i zbog vas.
Ja sam Rade Radić rođen 1890. godine u selo Jošavka, opština Čelinac. U miru sam bio trgovac. Drugi svjetski rat sam počeo kao partizan, ali sam već od 1942. godine postao četnik i to ostao do samog kraja.
Obraćam vam se jer ovo što radite sa mojim likom i djelom je postalo neukusno. Sve mislim proći će, ali se uvijek iznenadim vašim licemjerstvom. Kada ste mi 90-ih godina, prošlog vijeka, dali ulicu u Banjaluci bio sam srećan i ponosan i mislio sam da ćete na tome stati, ali sam se prevario.
Istina je da sam bio četnik i vođa četnika, ali odakle vam ideja da sam antifašista. Četnici možda nisu bili fašisti, ali daleko od toga da smo bili antifašisti. Zapitajte se ako sarađujemo sa Nijemcima, Italijanima i ustašama kako možemo da budemo antifašisti?
Izgleda da vam logika nije baš jača strana, ali to sam vam prećutao i oprostio.
Potom ste slagali da nisam ubio doktora Mladena Stojanovića, a jesam i ne samo njega, nego i sve ostale ranjene partizane koje smo zatekli u bolnici. Ne znam zašto to radite, ali nije pošteno da mi ne priznajete minuli rad.
Znam reći ćete da je to stvar politike, ali nije pošteno da neko drugi dobija zasluge za ono što sam ja uradio.
I sve sam to trpio, dok neki dan nisam saznao da ne priznajete da sam učestvovao u bici na Kozari i to na strani Nijemaca i ustaša. Rekoše mi da me nema na onoj poznatoj fotografiji u Muzeju na Mrakovici tj. Kozari. Na toj slici sam ja, neki domobranski oficir i general Fridrih Štal, komandant borbene grupe "Zapadna Bosna" tokom ofanzive na Kozari 1942. godine.
Molim vas da u postavci Muzeja postavite orginalnu fotografiju, a ne onaj falsifikat.
Poštovana Republiko Srpska ovo što radite nije pošteno ni prema meni, četničkom pokretu, kao ni prema istoriji. Sve što sam radio u svom životu, pa i tokom Drugog svjetskog rata, radio sam svjesno i pri zdravoj pameti i nije u redu da mi prepravljate biografiju kako vama odgavara.
Mogu tek zamisliti šta ste promijenili za kolegu Drenovića i ostale četničke vojvode?
Mi se nikada nismo stidili onoga što smo radili tokom rata i ne treba ni vi da se stidite, jer takve su bile istorijske okolnosti i nemojte od nas da pravite ono što nismo bili antifašisti, borci protiv NDH i Trećeg Rajha i ljubitelji partizana.
Zato vas još jedanput molim da ne jedete govna i falsifikujete istoriju.
S verom u Boga, za kralja i otadžbinu
Vojvoda Rade Radić
Preuzeto sa blogger.ba
