Otac Tomas Bils bio je sveštenik osam godina prije nego što se uputio na, ispostaviće se, svoje posljednje putovanje. Poziv na vjenčanje njegovog mlađeg brata Vilijama u Njujorku koji je želio da upravo Tomas bude taj koji će izvesti obred, natjerala je sveštenika da napusti svoju parohiju i ukrca se na veliki prekookeanski brod.

Sudbina je htjela da taj brod bude Titanik… Otac Tomas kupio je kartu i postao jedan od putnika na Titaniku kada se ovaj brod otisnuo na sudbonosno putovanje 10. aprila 1912. godine.

Tog, posljednjeg jutra plovidbe, 14. aprila, Tomas je ispunio želju pojedinih putnika na brodu i držao misu za putnike druge i treće klase.

Nakon što je brod, malo prije ponoći, udario u ledeni brijeg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.

Preživjeli sa broda svjedočili su kasnije da je sveštenik dva puta odbio da se ukrca u čamac za spasavanje. Umjesto toga, pomagao je putnicima 3. klase da dođu do viših nivoa i hrabrio okupljene.

Čak i kada je zavladala opšta panika i kada je postalo jasno da mjesta u čamcima nema za sve, sveštenik je odbio da se spase. Do samog kraja, govorio je molitve, ispovijedao i davao oprost putnicima koji su ostali zarobljeni na brodu koji je tonuo nakon što su svi čamci odavno spušteni u ledenu vodu.

Tijelo oca Tomasa Bilsa nikada nije pronađeno. Katolička crkva je pokrenula proces njegove kanonizacije.

Otac Tomas Bils na kratko je prikazan i u filmu “Titanik” iz 1997. godine:

Izvor: istorijskizabavnik.rs