Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Ako su svi isti?
Sve češće mogu čuti frazu „za koga da glasam kad su svi isti“ i da se nema za koga glasati.
Mogu te ljude donekle da razumijem, jer su ih u posljednjih dvadeset godina mnogi slagali, prevarili i ostavili na cjedilu. Ali kuda nas vodi to moralno činstustvo? Nikuda!!!
Da li je sadašnja vlast u Republici Srpskoj zaslužila da joj se da još jedna šansa nakon osam godina vladavine? Ja mislim da nije! Očekivati da će SNSD promijeniti svoje ponašanje tako što će im vođa doživjeti religijsko prosvjetljenje je besmisleno.
Eto, za Đurđevdan se Dodiku na slavi ukazao sam Patrijarh i čudo se nije desilo. Očekivati da će Vlada Republike Srpske zbog Evropske unije početi raditi u interesu svojih građana je još nevjerovatnije od gore pomenutog religijskog prosvjetljenja njihovih vođa.
Da je Premijerka htjela da se bavi humanitarnim radom završila bi socijalni rad, a ne engleski jezik.
Očekivati da će se neko iz SNSD imati snage da uradi onomad najavljeno „provjetravanja“ dok je ova partija na vlasti je jednako nevjerovatno koliko i kandidatura Igora Radojičića za Predsjednika BiH iz Republike Srpske.
Očekivati da samo od sebe prestane partijsko zapošljavanje, nepotizam, korupcija i kriminal je ravno čudu da partijske šatre, od ostataka hrane iz restorana, nahrane sve gladne u Republici Srpskoj.
Budimo pošteni, ako Pavić i Đokić za dvadeset godina koliko su u politici nisu uspjeli da ostvari svoje političke ciljeve za koje se bore, neće ni u naredne četiri godine. Šta nam to Špirić ili Gostić mogu novo ponuditi? Šta?
Jedini način da SNSD, DNS i Socijalistička partija se suoče sa samim sobom i promjene svoje ponašanje je da izgube vlast na ovim izborima. To jeste bolno, ali neophodno.
Naša je obaveza i dužnost da ove političke partije izvučemo iz žabokrečine i letargije u koju su upale i pomognemo im da dođu do novih ljudi i ideja, koje su nam i te kako potrebne, a kojima bi Republiku Srpsku učinile boljom. A pomoćićemo im tako što ćemo ih poslati u opoziciju.
I na kraju.... Ako su sve političke partije sve iste, šta fali malo promjeniti, ništa ne gubimo.
