Prije neki dan pojavila se vijest da je urednik informativnog programa RTRS-a Siniša Mihailović prekomandovan u diplomate tj. tačnije u konzula u Istanbulu. I dok su se neki zgražavali, drugi mu zavidili, meni ge je nekako bilo žao.
Zamislite, obesmisliš i uništiš javni servis, izgubiš obraz, poništiš se kao novinar i završiš kao konzul u Turskoj. Za pravog Srbina kakav je Mihailović je to poniženje. Ako već ne može da bude ambasador u Rusiji, SAD, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, onda je barem zaslužio da bude konzul u Grčkoj, Srbiji, Nagorno Karabahu, Južnoj Osetiji ili Donjeckoj Narodnoj Republici, ali ne mogu svi kao Lazanski.
Neće biti lako Mihailoviću u Istanbulu među muslimanima vanjskim i unutrašnjim.
Čovjek koji je naručio i odobrio bezbroj priloga o islamskom terorizmu, „zelenoj transferzali“, doveo Matu Đakovića kao novinara i promovisao Galijaševića u analitičara teško će funkcionisati među takvim i tolikim muslimanima.
Čovjek koji je navikao da ga svi bespogovorno slušaju i kada kreiraju lažne vijesti, teško će se privići na neposlušnost i podmetanja administracije ili pridržavanja procedura Bošnjaka i Hrvata u istanbulskom konzulatu.
Konzul Mihailović odavno tvrdi da je Bosna i Hercegovina federacija dvije zemlje Republike Srpske i Federacije BiH i sada zamislite kroz kakav pakao on prilazi dok te finese objašnjava domaćinima, ali i svojim kolegama konzulima i ambasadorima u Istanbulu.
Zamislite kako će biti teško konzulu Mihailoviću da bude činovnik zemlje za koju kaže da „nema ni jedan element savremene države“, a potom dodaje „O suverenitetu neću ni da pišem, jer bježeći od jedne vrste zavisnosti, od SFRЈ, svi su upali u zamku EU, pa je zavisnost podignuta na mnogo veći stepen, što je toliko apsurdno, da će nam se svima budući neki naučnici ili istraživači smijati do mile volje.“ Biće mu teže nego sužnjima u Hagu.
Zamislite konzula Mihajlovića kako objašnjava domaćinima i svojim kolegama konzulima i ambasadorima da je Hag politički sud kojeg je Novi svjetski poredak napravio zarad kažnjavanja Srba i da Radovan Karadžić nije zločinac, već heroj.
Zamislite bol koji proživljava konzul Mihailović dok bespomoćno čita, sluša i gleda turske medije koji nemaju ni malo sumnje da se u Srebrenici desio genocid.
Zamislite konzula Mihailovića koji objašnjava Turcima kako je „Islamska deklaracija“ Alije Izetbegovića inspirisala rat u Bosni i Hercegovini, pozivajući se na tekstove Dževada Galijaševića i Predraga Ćeranića.
Zamislite konzula Mihailovića kako u svojim izvještajima MIP-u sve vrijeme Istanbul zove Konstantinopolj jer pravoslavac u njemu ne može da prizna okupaciju Turske.
Zamislite psihičku bol konzula Mihailovića u trenutcima kada mora da bira između evropskog dijela grada i azijskog, a oba muslimanska dijela Istanbula. Malo je Srba koji bi to izdržali.
Zamislite kako je konzulu Mihailoviću dok po službenoj dužnosti u Istanbulu sređuje neke papire „ratnim zločincima“ Harisu Silajdžiću i Ejupu Ganiću.
Na kraju zamislite konzula Mihailovića, kako svakodnevno jede ćevape, pite, kebab, japrak, dolme, bamije, tarhanu, baklave, rahat lokum, biće mu teže nego Dušanki Majkić u Sarajevu.
Ne znam ko je sve ovo smjestio Siniši Mihailoviću ali sam sasvim siguran da mu nije prijatelj. Ne bi me začudilo da je u sve umiješan i AID, mada kontam da bi Galijašević to već raskrinkao, koji želi da jednog takvog vrsnog novinara, Srbina i patriotu skloni sa čela RTRS i dodatno oslabi Republiku Srpsku. Neka nam je Bog na pomoći i konzulu Mihailoviću i Republici Srpskoj.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije
