DUŠAN ŠEHOVAC

Mr. sci. Dušan Šehovac, sociolog, živi na Ilidži, lokalni heroj koji razmišlja globalno, svoj i ničiji a sa svima povezan, pokušava da spoji akademsko, aktivističko i ljudsko promišljanje, misli humanistički, aktivno radi na pozitivnim promjenama zajedno sa drugima, voli da bude dio mreže aktivista, rasuđuje i svojom dušom. Obožava da se ne slaže i sa samim sobom!

DUŠAN ŠEHOVAC

DNK analiza više sakriva nego što otkriva istinu o događajima u Srebrenici jula mjeseca 1992. godine

Emire Suljagiću slažem se sa tvojim stavom da ne treba vama Bošnjacima, Njemačka i Srbija govoriti šta  može biti a šta ne vaš osnivački mit. Ali mislim i to danas javno izgovaram da i Njemačka i Srbija, njihovi intelektualci a i intelektualci iz drugih dražava i entiteta imaju pravo da sumnjaju i pokazuju da ne stoje neki elementi vašeg osnivačkog mita!

“Srebrenica je sasvim prirodno ugaoni kamen našeg iskustva dvadesetog vijeka. Nikad nijedan genocid, nijedan takav događaj nije morao da bude dokazan na nivou na kojem i Srebrenica: pojedinačne DNK identifikacije svake žrtve. Ne vjerovati u Srebrenicu, znači ne vjerovati u DNK tehnologiju, između ostalog.”

Citat iz teksta “Hoće li nam Njemačka i Srbija govoriti šta nam može biti, a šta ne osnivački mit?” Emira Suljagića koji je objavljen na portali istraga: Hoće li nam Njemačka i Srbija govoriti šta nam može biti, a šta ne osnivački mit?

Ja sto posto vjerujem u DNK identifikaciju svake pojedinačne ratne žrtve, ali to ne znači da sto posto vjerujem u sve narative o Srebrenici.

Opšte je poznato i svaki dan možemo čuti i pročitati da je u Srebrenici ubijeno 8.372 Bošnjaka, ali isto tako bi trebalo biti poznato da nigdje ne postoji forenzički dokazi da su oni ubijeni ili da su poginuli, DNK ima za rezultat da skeletni ostaci pripadaju određenoj osobi ali ne govori da li osoba ubijena ili poginula.

Osam godina sam  bio član Upravnog odbora Instituta za nestala lica Bosne i Hercegovine gdje sam se upoznao sa svim fazama traženja, eksumacije i identifikacije nestalih lica iz građanskog, odbrambeno-otađbinskog rata 1992.-1995.godine sa  DNK tehnologijom.

Podaci o DNK identifikacijama i drugi podaci koji su mi dostupni nisu me uvjerili da su sve identifikovane nestale žrtve, žrtve ratnog događaja, ratnih zločina i genocida koje su ukopane u Potočarima žrtve koje su to postale u i oko Srebrenice u julu 1995.godine.

Poznato mi je, to se može vidjeti u godišnjim izvještajima Instituta i to saznanje dijelim sa Vama da je do sada u Institutu za nestala lica Bosne i Hercegovine DNK metodom identifikovano 6.762 lica a samo 49 klasičnom metodom koja su vezana za Srebrenicu.

Zaključno sa julom 2021. godine u Potočarima je sahranjena 6.671 žrtva rata, ali taj podataka automatski ne znači da su to sve žrtve genocida u Srebrenici. Postoje svima dostupni podaci, jer su objavljeni javno, o  desetinama, pa čak i imenima stotina  žrtava koje nisu ratne žrtve iz jula mjeseca 1995.godine, već su ratne žrtve iz druguh ratnih perioda i sa drugih bosanskohecegovačkih teritorija.

Autor ovog teksta: “Hoće li nam Njemačka i Srbija govoriti šta nam može biti, a šta ne osnivački mit?, Emir Suljagić, kao sin i kao direktor Memorijalnog centra svesno učestvuje u manipulacijama, kako domaće, tako i međunarodne javnosti uvećavajući broj ukopanih u ovom kompleksu sa žrtvama koje tu ne pripadaju.

Suljo Suljagić, otac direktora Memorijalnog centra Potočari Emira Suljagića, prema izvodu iz Matične knjige umrlih stradao je 24.12.1992. u Voljevici kod Bratunca, a u julu 2005. sahranjen u Potočarima kao žrtva, kako navode genocida

Po meni, a nisam jedini koji ovako misli, da bi dobilli istiniti istorijski karakter, obilježje  ratnog događaja, sukoba u Srebrenici iz jula mjeseca 1995.godine potrebno je utvrditi i sve druge atribute, odrednice tog događaja jer nije dovoljno da se DNK analizom utvrdi identitet i broj žrtava.

Neophodno je potrebno da bi dobili argumentovanu, neoborivu istorijsku istinu o Srebrenici , (sudska već postoji, ona je samo dio istorijske istine i ona se ne može negirati, odbacivati), utvrditi i druge činjenice vezane za ovaj ratni događaj.

Svima nama od državnih, entitetskih institucija i organizacije nude se podaci da je u i oko Srebrenice ubijeno 8.372 lica, većinom su to Bošnjaci, i naravno, radi pojačanja efekta žrtve, pominju se najmlađa ili najstarija žrtva i broj žena žrtava.

I to je sve, ali ovo sve nije dovoljno da se vidi cjelina, svi aspekti ovog ratnog događaja!

Nedostaju istine o ovim aspektima događanja u Srebrenici iz jula mjeseca 1995.godine, a do njih bi trebalo doći demografskim i forenzičkim naučnim istraživanjima ozbiljnih i odgovornih institucija, organizacija (koje bi priznale i formirale sve strane), i koje bi utvrdile:

  • Demografske podatke o žrtvama (polnu i starosnu strukturu);
  • Podatke o mjestu boravišta/prebivališta iz 1992. i 1995.godine;
  • Status žrtve vojnik ili civil u trenutku stradanja;
  • Broj žrtava koje su predmet ratnih zločina (ubijeni civili i zarobljeni vojnici);
  • Broj žrtava su nisu predmet ratnih zločina (poginuli vojnici i civili u sukobu sa Vojskom Republike Srpske ili Armijom Republike Bosne i Hercegovine, i oni koji su stradali na druge načine);
  • Mjesto stradanje svake pojedinačne žrtve.

Ovi podaci, istine  neophodno su nam potrebne i jedan su od osnovnih uslova za konstrutivnu i otvorenu komunikaciju, dijalog između naroda čiji bi rezutati snažno uticali na povjerenje, mir i smanjenje straha od drugih i mržnje prema njima, i koji bi smanjivali uticaj sumanutih interpretacija događaja, paranoičnih teorija zavjere i raznih obmana, koji su danas priznati i prihvaćeni kao jedina zbilja i vrhovni nauk.

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (15.09.2021.)

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog