Svijet

Neka neuspješna kosovska strategija Bila Klintona uvene usred pandemije COVID-19

U kolumni za magazin ''The Washington Times, Dž. Majkl Voler, viši analitičar za strategiju u Centru za bezbjednosnu politiku u Vašingtonu, osvrnuo se na neuspjeh američke strategije na Kosovu, te kako se novac poreskih obveznika koristi za finansiranje američkih trupa na Kosovu koje su tu da spriječe lokalno stanovništvo da se ne poubija međusobno.

Tekst prenosimo u cjelosti:

''Poput zabavnog parka nekog političkog kulta, kip Bila Klintona koji maše, visok tri metra, bdi nad Bulevarom Bila Klintona, nedaleko od butika ''Hillary''. Metalna bista bivšeg američkog sekretara tokom Klintonovog mandata, Medlin Olbrajt, vreba u parku u blizini. Izvan grada, u blizini američke vojne baze, dionica puta, duga 20 kilometara, nazvana je po pokojnom sinu Džoa Bajdena. Kongresmen iz Bronksa, Eliot Engel, ne samo da je dobio sopstveni bulevar, već se njegovo lice našlo i na poštanskoj markici.

Iako zvuči poput plejade nakaza za političku močvaru, stvarno je, a sve je to omogućeno pomoću dvije milijarde dolara američkih poreskih obveznika. Tome dodajte još jedan veliki račun za američke trupe koje su tu stacionirane – ne kako bi zaštitile mjesto od stranih osvajača ili osigurale vitalne američke interese – već kako bi spriječile lokalno stanovništvo da se ne poubija međusobno. Ova cirkuska predstava zove se Kosovo.

Kosovo je beskrajni haos. Tamošnji narodi, mješavina nepomirljivih kultura, dokazali su kroz istoriju da ne mogu da se slože bez nekog oblika diktature ili vojne okupacije. Svaka strana se etnički „čisti“ od druge u građanskom ratu koji se vodi između Albanaca – muslimana i Srba – hrišćana. Albansko većinsko stanovništvo protjeralo je većinu hrišćana, a da niko u svijetu nije naročito mario za to, i proglasilo nezavisnost od Srbije.

Otcepljena provincija, bez izlaza na more, nema strateški značaj za SAD. Na površini upola manjoj od površine Vermonta, broj stanovnika Kosova je skoro jednak broju stanovnika Bronksa. To je zbrka od pet službenih jezika i dva pisma. Osamdeset posto mladih ljudi je nezaposleno. Najpoznatiji izvozni proizvod  Kosova su džihadisti.

Prije nešto više od dvije decenije, krvavi građanski rat na Kosovu protiv hrišćana i oštar odgovor hrišćanskih Srba naveli su kongresmena Engela da ubijedi gospođu Olbrajt i gospodina Klintona da upotrijebe američku vojnu silu i poraze hrišćansku stranu. Gospodin Klinton koristio je NATO kao paravan za vođenje kampanje bombardovanja, s ljubavlju nazvanom ''Medlinin rat'' , navodno sa ciljem da se zaustavi krvoproliće.

Humanitarno bombardovanje je Kosovu donijelo autonomiju, ali bombe nisu bile dovoljne. Islamistički pobunjenici – Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) - izvodila je gerilske operacije na terenu kako bi oblikovala novu pobunjeničku vladu. Mnogi američki zvaničnici su u to vrijeme OVK smatrali islamističkom terorističkom grupom, ali gospodin Engel nije bio uznemiren. Iskoristio je svoju poziciju u Spoljnopolitičkom komitetu Predstavničkog doma kako bi sponzorisao finansiranje OVK. To je zasigurno pomoglo da se lik gospodina Engela nađe na poštanskoj markici Kosova.

Nakon rata, lokalno stanovništo je još jednom pokazalo da ne umije da se slaže i da im je potrebna naoružana dadilja. Gospodin Klinton doveo je američke trupe s evropskim saveznicima pod NATO zastavom i apsurdno pozvao ruske trupe da ''pomognu''. Ova nepromišljena hibridna saradnja umalo je dovela do vojnog sukoba NATO-a sa Rusijom.

Sa SAD-om i savezničkim kopnenim snagama koje su pružale militarizovanu dječiju zaštitu, ''mirovni proces'' se godinama razvlačio, tokom koga se secesionistička pokrajina odvojila od Srbije 2008. godine i zahvaljujući američkim trupama, koje su osigurale da se mirovni proces razvlači beskonačno, proglasila nezavisnost.

Vidjevši da je Rusija iskoristila priliku da obnovi svoje vijekovima stare veze sa Srbijom, a da Kinezi traže uporište u Evropi, Trampova administracija je pokušavala da izvuče SAD iz zbrke koja se zove Kosovo i pogura Srbiju ka zapadu. Iako mala zemlja, Srbija ostaje čvorište koje povezuje jugoistočnu i srednju Evropu, kao i djelimični kopneni most iz srednje Evrope, daleko od Crnog mora u kojem dominiraju Rusija i Turska, prema Mediteranu.

Međutim, to ništa ne znači onima koji podržavaju Kosovo. U Vašingtonu koji je obuhvaćen pandemijom, oni koji recikliraju unaprijed napisane teme bleje kako bi privukli pažnju i spasili klintonovski ''status quo''. Jedan od njih je napravio pauzu od izolacije kako bi nazvao Kosovo ''najvećom pro-američkom državom u Evropi'', dok je drugi ovu malu državu nazvao ''najvećom pro-američkom zemljom na svijetu''.

Ova izjava može biti istinita dok god glupi Amerikanci nastave sa upumpavanjem gotovine i pružanjem vojne zaštite od omrznutih hrišćana. Međutim, to se ne slaže sa statusom Kosova kao najvećeg prostora za regrutovanje džihadističkih terorista, posmatrano po glavi stanovnika.

Dugogodišnji sljedbenici Klintonove politike se sada žale da ''američka strategija za Kosovo doživljava krah''.

Bilo je krajnje vrijeme.''

 


Izvor:  washingtontimes.com

Frontal/D.M.

Twitter
Anketa

Koliko puta sedmično imate ručak sa mesom?

Rezultati ankete
Blog