Tragedija nije samo u tome što će ekonomski troškovi socijalnog distanciranja vjerovatno biti veći na tržištima u nastajanju, već i da ogromni napori u spašavanju bogatih zemalјa znatno otežavaju siromašnim zemlјama borbu protiv pandemije. Zemlјe sa dovolјnim kapacitetima za pozajmlјivanje novca, poput SAD, uspjele su prikupiti ogromne iznose po najnižim kamatnim stopama. Međutim, ta sredstva potiču od investitora na tržištima u nastajanju koji traže sigurnost i od američkih investitora koji likvidiraju strane udjele. Drugim riječima, dio finansiranja na koji se oslanjaju SAD i druge napredne ekonomije, dolazi iz ekonomija u usponu koje su u mnogo većim finansijskim potrebama.

Stoga, ne čudi činjenica da je više od 100 zemalјa sada pristupilo Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) radi finansijske pomoći, ali sredstva koja su na raspolaganju MMF-u nisu dovolјna. Vlade G20 su se nedavno složile da obustave otplatu bilateralnih zvaničnih zajmova od 76 najsiromašnijih svjetskih zemalјa do kraja 2020. godine. Ali, klјučna stvar koja nedostaje u planu G20 su privatni povjerioci na koje, za zemlјe sa srednjim dohotkom, poput Meksika, otpada većina državnog duga. Bez učešća privatnog sektora, bilo kakvo službeno oslobađanje od duga zemalјa sa srednjim dohotkom može se jednostavno iskoristiti za otplatu duga privatnog sektora. Bilo bi besmisleno da zvanični sektor olakšava teret duga siromašnijih zemalјa ako to rezultira samo prelaskom na komercijalne povjerioce.

Svi privatni povjerioci moraju ravnopravno učestvovati u bilo kakvom mirovanju u servisiranju duga, i to kako iz pravednosti, tako i da bi se obezbijedilo odgovarajuće finansiranje ekonomija u nastajanju, a i njihovo učešće ne može biti na čisto dobrovolјnoj osnovi. U tom slučaju, olakšice koje pružaju privatni povjerioci koji učestvuju, jednostavno će subvencionisati one koji ne učestvuju. Štaviše, istorija pokazuje da značajan procenat privatnih povjerilaca može odbiti da učestvuje, posebno kada su sopstveni bilansi pritisnuti efektima pandemije. Da bi ekonomije u nastajanju i zemlјe u razvoju mogle da izdrže šok COVID-19, neophodno je da mirovanje uklјuči sve privatne povjerioce.

Predlažemo da multilateralna institucija poput Svjetske banke stvori centralni kreditni instrument za svaku zemlјu koji zahtijeva privremeno oslobađanje duga, omogućavajući im da deponuju preostale kamate na korištenje kao hitno finansiranje u borbi protiv pandemije. Takođe, glavne amortizacije koje bi se dogodile u tom periodu bi se odgodile, tako da bi se i otplate duga odgodile. Multilateralna institucija koja nadgleda moratorijum, nadgledala bi svaku  zemlјu kako bi osigurala da se isplate, koje bi u suprotnom otišle povjeriocima, upotreblјavaju samo za hitno finansiranje u borbi protiv COVID-19. Jednom kada se globalna pandemija završi, država bi vratila sva sredstva iz ove hitne pomoći.

U mnogim zemlјama, domaće zakonodavstvo uklјučuje doktrine koje omogućavaju obustavu izvršenja ugovora zbog potpuno nepredviđenih, nepredvidivih i neizbježnih događaja. Sa svoje strane, međunarodno javno pravo priznaje, u doktrini koja se zove "nužnost", da će države ponekad možda trebati da reaguju na takve izuzetne okolnosti, čak i po cijenu da prekinu normalno obavlјanje svojih ugovornih ili sporazumnih obaveza. COVID-19 ispunjava sve te kriterijume. Zemlјe koje su teško pogođene ovom pandemijom moraće da raspoređuju sva svoja raspoloživa finansijska sredstva za borbu protiv pandemije, a ta sredstva moraju dobiti iz više izvora - preusmjeravanjem troškova namijenjenih za druge svrhe, obezbjeđivanjem zajmova ili grantova od zvaničnih institucija i preusmjeravanjem novca koji je bio namijenjen za planiranu otplatu duga. Zemlјe koje izvrše ta prilagođavanja neće djelovati diskreciono ili fakultativno, već iz potrebe, i to u pravom smislu te riječi. Sve, a posebno zemlјe G20, treba javno da priznaju ovu činjenicu u kontekstu preporuke privremenog zastoja u bilateralnom i komercijalnom plaćanju duga.

Neki se mogu zabrinuti da će moratorijum uništiti tržište državnog duga, ali takvu zabrinutost treba da umanji  činjenica da je pandemija COVID-19 jedinstven slučaj, zbog čega je praćena najdublјom globalnom recesijom od Velike depresije, strožijim globalnim zatvaranjem nego za vrijeme Drugog svjetskog rata, te neviđene monetarne i fiskalne politike u svim naprednim ekonomijama. Pandemija je čak prouzrokovala prvo odgađanje Ljetnjih olimpijskih igara, u mirnodopskim uslovima, koje su bile predviđene u Tokiju tokom jula i avgusta.

Ako su Međunarodni olimpijski komitet i Japan uspjeli odgoditi Olimpijske igre 2020. godine, tada će G20 sigurno organizovati mirovanje u otplati privatnog državnog duga kako bi se globalna ekonomija održala u životu do nekih bolјih vremena.

Izvor: project-syndicate.org

Frontal/D.M.