Umoran sam od rata. Umoran od ratnih priča i poslijeratnog mira. Umoran od Dejtona, Amerike i Evrope. Umoran od Srba, Hrvata i muslimana. I Bošnjaka. Umoran od nacionalnih manjina i zaglupljene većine. Od izbora i onih koji se biraju. Posebno od onih koji biraju. Oni su mi kao kurje oči.

Umoran sam od branilaca Srpske koji su se dovukli ovamo tek kad je rat završio. Od prenesenih nadležnosti i, tobož, plača i žala nad njima. I ko fol pokušaja da se one vrate. Kao rode. Umoran sam od predsjednika, potpredsjednika, premijera i ministara sa kupljenim diplomama. Posebno sam umoran od troglavog predsjedništva. I od Doma naroda. I raznih drugih domova. I načelnika, i gradonačelnika i predsjednika mjesnih zajednica. Od bilo kakvih predsjednika bilo čega.

Umoran sam od naroda koji se kune u Kosovski mit ali podržava mito i korupciju. Umoran sam od namještenih tendera i oglasa za zapošljavanje objavljenih u lovačkim novinama iz Širokog Brijega, tromjesečno izdanje. Umoran sam od moralno posrnulih sposobnih žena i intelektualno inferiornih i nesposobnih muškaraca. Od vršilaca dužnosti, dupeuvlakača i drugih vrsta ljudskog otpada. Od Narodne skupštine i narodnih poslanika. I od naroda koji ih bira. Od Zukana i Rame i njihovih sparing partnera. Od objektivnih tv stanica i pristrasnih vijesti. Od švercera i ratnih profitera koji sve druge nazivaju izdajnicima.

Umoran sam od betoniranja Jahorine. Umoran od kupovine desetina apartmana, od pranja novca i prljanja obraza. Od izgradnje puta prema Šćepan Polju. Od izgradnje bilo kakvih puteva na istoku Srpske. Od pljačke Šuma Srpske. Od uništavanja fabrika i izgradnje preskupih i preplaćenih spomenika svemu i svačemu. I svakome. Od polaganja vijenaca na te iste spomenike. Umoran od kilavih organizacija boraca, porodica nestalih, invalida i ratnih veterana. Umoran od Srebrenice.

Od narodnih poslanika koji napadaju premijera a pet puta su u većem kriminalu od njega. Od Sipe, suda i drugih neustavnih organizacija koje ipak finansiramo. Od Visokog predstavnika i niskih udaraca sa skupštinske govornice. Od preletača, papaka i drugih vrsta izabranih predstavnika naroda. Od neobjašnjivog rasta BDP-a i još manje objašnjivih kredita koji pristižu u budžet Srpske. Od koncesija, arbitraža i kupovina zgrada koje nam ne trebaju.

Od Željeznica Srpske koje prevoze isključivo gubitke. Od zapošljavanja nepotrebnih i nesposobnih, ali podobnih vojnika partije. Od manjka doktora a viška političara. Od stranačke politike, stranačke hronike i stranačke stranputice. Od referenduma i otcjepljenja. Od zastave bez orlova i himne pravljene za Vaš šlager sezone. Od Boža Vreće i mnogih Vreća u vlasti.

Umoran sam i teško da ću se ikada odmoriti.

A vi ostali? Kako je kod vas braćo Srbi?

Autor: Goran Vračar

Frontal