Nedavno je iz Vašeg kabineta poslato saopštenje o, kako ste je Vi nazvali, aferi „Plakat“. Zaključak javnosti je da ste stali u zaštitu studenata!?

Moram stati u zaštitu studentskih prava. Ja sam isto bio student, šezdesetosmaš i dobro se sjećam šta sam sve vikao i govorio. Agitirao sam za određene stvari sa iskrenošću, idealima i uvjerenjem. Možda sam pritom, ponekad i bio nesvjesno manipuliran, ali to nije moglo umanjiti vrijednost mog angažmana.

Isto je i sa studentima koji su lijepili sporne plakate. Oni tvrde da nisu bili njihovi autori, ali su svojim aktom pokazali veliku dozu naivnosti, jer je jasno da su ovi plakati, kojih će biti sve više, dio „narančaste revolucije“ koja je intenzivirana u RS-u.

Ipak, očito je da je studentska populacija, u cjelini gledano, željna radikalnih promjena sadašnjih društvenih odnosa. Da su aktualni problemi zapaljivi. Da se za sada ne vidi pomaka u njihovom rješavanju. Jasno je, da studenti koji su budući akademski građani, moraju znati gdje će doći i što će morati rješavati za dobrobit ove zemlje.

Meni je žao što se oni nisu i prije manifestirali, ali za sve ima prvi put.

Studenti tvrde da je došlo do narušavanja autonomije Univerziteta. Možete li kao univerzitetski profesor reći da li se i u tom stavu slažete sa studentima, ali i zašto se, po vašem mišljenju, do sada nije oglasio Rektorat Univerziteta u Banjaluci ili neki drugi profesori?

Teško da mogu odgovoriti zašto se Rektorat i profesori nisu oglasili. Prvo, zato što je vrijeme godišnjih odmora. Ipak, moglo bi se desiti da će se nakon moje intervencije oni ipak oglasiti, odnosno, iskreno se tome nadam. Jer, koji bi to bio Rektorat ili profesori fakulteta koji ne bi shvaćali provalijske teškoće sadašnjeg doba i koji ne bi shvaćali studente koji su, suštinski gledano, revoltirani zbog ovakvog stanja!? Ipak, ne mogu u ime Rektorata nešto odlučivati.

Drugo pitanje vezano za ugroženost autonomije Univerziteta je malo kompleksnije, prvenstveno zbog toga što se ne može baš pouzdano tvrditi da su oni na silu dovedeni. S druge strane, ako se hipotetski uzme da je studentski dom dio studentskog establišmenta na naki način, onda je autonomija povrijeđena. Povrh svega, nije bilo nikakve formalne pritužbe povodom spornih plakata. Objasnit ću ovo sa pravnog stanovišta.

Recimo da je neko od ovih devet osoba koje su prozvane na ovim plakatima, reagirao i rekao „Ja sam povrijeđen ovakvim pisanjem o meni i hoću da se to istraži“ i onda podnio zvaničnu žalbu. Zatim bi Tužilaštvo poslalo policiju da to ispita zbog toga jer su povrijeđena nečija ljudska prava. U tom slučaju bih to shvatio na način da je policija mogla intervenirati na osnovu nečije prijave. S obzirom da ja do sada nisam vidio da postoji neka prijava protiv bilo čega ili bilo koga, to bi trebalo značiti da je policija to uradila sama. Kako ja lično ne vjerujem u to, jer imamo dobru policiju, nameće se zaključak da je neko iz vrha političkog establišmenta sigurno naredio da uradi to što je uradila. Da pretrese sobe, da pozove studente na razgovor...
Lično mislim da je to bilo krajnje nezgrapno i kotraproduktivno za ovu vlast, jer ona sama sebi ovim načinom ponašanja zabija autogolove.

U kakvom društvu, po Vašem mišljenju, trenutno živimo?

Ekonomski, socijalno i moralno, više nego lošem. U zemlji koja ima preko 40% nezaposlenih, a od onih koji rade mnogi ne primaju plaće godinama, dok tisuće ljudi čeka na mjesto u narodnim kuhinjama gdje se dijeli jedan obrok dnevno, sve skupa znači da je situacija alarmantna. Zatim, pitam se, što rade savjetnici političke vrhuške? Jer, očito je da daju loše ili nikakve savjete! Što drugo reći, pošto se za mnogo toga što vrhuška poduzima svodi na autogolove.

Ili, uzmite medije koje mnogi nazivaju „režimskim“. Vi tamo više ne možete pronaći nikakvu kritiku vladajućeg establišmenta. Svaka politička propaganda i kontrapropaganda, to učim studente, zahtijeva da vlast bude inteligentna. To, između ostalog, znači i da dozvoli određenu kritiku sebe.
Kritika je neophodna u jednom tako lošem stanju društvenih odnosa. Prema tome, zabranjivati određenu kritiku mi se ne čini da je previše inteligentno za vladajući establišment.

Ipak se ne može eksplicitno tvrditi da li to mediji rade ili ne. Da li je u pitanju autocenzura?

Pitate me da li su mediji veći katolici nego Papa?! Očito je da ima i jednog i drugog.

U komunikološkoj teoriji postoji nešto što se zove „Gatekeeper“. U usštini, to su oni što su na vratima informacija i koji zabranjuju ili propuštaju određene informacije. Ti “Gatekeeper”-i možda misle da ukoliko zabiju glavu u pijesak neće se znati što se dešava. Mada, može isto tako da bude da su to izuzetno lukavi ljudi koji na taj način, svojom pravovjernošću, srozavaju, odnosno namjerno to rade kako bi postojeći politički establišment propao.

Vi ste ipak osoba koja je često prisutna u medijima. Možete li ovo konkretizovati nekim primjerom?

Ja sam, kao potpredsjednik Republike, neprekidno cenzuriran. To prvenstveno radi SRNA koja me čitavo vrijeme manipulira, preokreće smisao mojih tekstova, ili ih jednostavno ne objavljuje.

Dat ću vam nekoliko primjera.

Prije izvjesnog vremena sam čestitao praznik jevrejskoj zajednici. Tom prilikom sam rekao da bi bilo dobro da se u Izraelu shvati da postoje Palestinci s druge strane koji imaju pravo na vlastitu državu i da bi trebalo u direktnim pregovorima da se riješi pitanje između Palestinaca i Izraelaca, odnosno da se međusobno priznaju te dvije države. To su bila svega tri pasusa. Onda novinska agencija SRNA cenzurira to - upravo ovaj dio gdje ja govorim da bi trebalo da u međusobnim pregovorima dođe do uspostave država i međusobnog priznavanja. Cenzuriraju! Otkinu čitav pasus! I ja onda logično telefoniram Srni i kažem: „Ja sam dopredsjednik Republike. Dio sam politike koja se vodi iz Predsjedništva“. Oni meni odgovore političkim stavom: „Vi biste htjeli Palestinsku državu“. Kažem ja: „Da, naravno. Ali uz međusobni pristanak i pregovore Palestinaca i Izraelaca“. Onda odu još dalje i kažu: „E, ne može palestinska država“. Na moje „Kako ne može?“ mi nije odgovoreno.

Što je najljepše u svemu tome, ta osoba koja je na čelu SRNE i koja je to cenzurirala nije znala, nije bila dovoljno politički obaviještena da je i predsjednik Dodik dva dana prije rekao potpuno istu stvar kao i ja. Ona je to cenzurirala zbog toga što je mislila da je politika predsjedništva proizraelska, ali da je antipalestinska!!!

Ili, u nedavnom intervjuu Blicu sam npr. rekao da se slažem sa Dodikovom vanjskom politikom, mada to nije novost, ali sam isto tako rekao da se ne mogu složiti sa Dodikovom unutrašnjom socijalno-ekonomskom politikom i da je on, pošto je bio na čelu Vlade i sada je predsjednik RS, komandno odgovoran za ovo što se dešava u zemlji. SRNA prenese onaj dio kojim se ja slažem s Dodikom, a ovaj drugi potpuno izbriše. Nakon toga, ljudi normalno zaključe da sam ja Dodikov poltron!

Najsvježiji primjer je onaj od prekjučer, kada ova agencija uopće nije htjela prenijeti moj stav povodom, kako sam ja to nazvao, „afere Plakata“.

Dodatni problem je u tome, što mediji prvenstveno prenose agencijske vijesti, drugim riječima, u ovom slučaju, prenose krajnje iskrivljene moje stavove.

Više uopće ne razumijem tko upravlja tom agencijom, zbog čega se ona ponaša na takav način, i tko joj je dao mandat da manipuliranim informacijama određuje državnom politikom, jer time samo šteti onima za koje misli da im pomažu. Osim ako nema nekih drugih paklenih namjera.

Jedan ste od rijetkih političara u RS koji se pojavljuje u javnosti prilikom izvjesnih građanskih aktivnosti. Posljednja takva situacija je bila u toku studentskih protesta. Kako ocjenjujete građanski aktivizam u Republici Srpskoj?

Ne znam šta znači „građanski aktivizam“ pošto ne živimo u građanskom društvu. Ja tvrdim da je ovo još feudalno društvo gdje, ne crkva, već određeno svećenstvo, skupa sa političkom vrhuškom koja se ponaša na klasično-feudalistički način, praktično vladaju zemljom. Gdje je ekonomija i sve ono što je vezano za ekonomiju, na primjer socijala, nešto što ovisi o njihovoj dobroj volji.

Umjesto da oni budu sluge ekonomije i time doprinesu onome što se naziva država blagostanja koja se razvila iz jednog takvog kapitalizma, oni ekonomiju i sve drugo stavljaju sebi u funkciju. To znači da oni arbitriraju kako će ići ekonomija, kako će ići socijala, kako će ići pravo. Ne daju, tako da kažem, građanski razvitak ovog društva. Ne dozvoljavaju ga! Prema tome, mi se ne nalazimo unutar građanskog sistema, pa da bih ja mogao reći kakva može biti građanska inicijativa.

Očito je, da prva i osnovna građanska inicijativa mora biti rušenje feudalnog sistema u kojem se nalazimo.

Takođe, politika mora da, kao u svim suvremenim građanskim sistemima Zapada, bude u funkciji ekonomije, a ne da ekonomija bude u funkciji politike. Kada to postignemo, onda ćemo ići dalje u razvijanju građanskih inicijativa.

Jedan od najčitanijih sadržaja na Frontalu u proteklom peridou je tekst „Šta je poluintelektualac“ koji smo prenijeli iz Politikinog zabavnika...

Vidio sam. Nisam nikada pročitao i izvinjavam se.

U jednom citatu iz tog teksta se kaže „Politička ambicija jednog poluintelektualca zapravo i nije politička. Ona se sastoji samo u tome, da se čovjek kroz politiku obogati i da na visokim položajima progospoduje. On ne zna ni za kakve više i opštije ciljeve“. Vaš komentar?

On ne zna za građanske ciljeve. Ovo treba malo fokusirati i da se kaže da smo mi dva stoljeća iza građanskog društva.

Iskreno, ne znam šta to znači „poluintelektualac“. Za mene ili postoji intelektualac koji razumije duh vremena i koji nastoji da ga kao intelektualac promovira, ili postoje kojekakvi poltroni i mediokriteti koji formalno imaju kojekakve naučne i/ili akademske titule i koji služe ovom feudalnom, da ne kažem, banditskom sistemu.

Ko su uopšte intelektualci u Republici Srpskoj?

Pitanje je nezgodno za mene, jer se ja sada trebam staviti u ulogu Boga. Recimo to ovako. Kada je prilikom kažnjavanja Sodome i Gomore, bogomiljenik Lot rekao Gospodu zašto to srušiti kada dole možda ima poštenih ljudi, onda je Bog odgovorio „Dobro, ako mi nađeš 50 ljudi unutar Sodome i Gomore koji zaslužuju da ne budu kažnjeni, poštedit ću ih.“ Pošto bogomiljenik nije uspio pronaći 50, Bog je postepeno spuštao brojku i ona se na kraju svela na 10. Ali Lot nije uspio pronaći ni 10 poštenih osoba!

Ponavljam, dakle, pitanje je vrlo nezgodno. Ne vidim nikog izrazitog intelektualca koji bi na jedan sveobuhvatan način, počevši od kritike sadašnjeg banditskog feudalizma, pa do pokušaja uspostavljanja nekih građanskih principa zavrijedio naziv istinskog intelektualca.

Međutim, moram tu kazati nešto – ima puno ljudi koji kritiziraju Dodika. Kritiziraju neke njegove navodne suučesnike u pljački ove zemlje i tako dalje. Nisam siguran da oni to rade iz nekih pozicija koje bi bile građanske, jer oni se obaraju na ličnost, a ne na feudalni sistem. Ili se obaraju na niz ličnosti, jer misle da ako će njih da nestane, onda će nestati i ovo. Vjerojatno su mnogi dobronamjerni, pa traže pravdu. Ali zamijeniti loše feudalce dobrima, ništa ne rješava.

Da li je to razlog zbog kojeg ste krenuli u formiranje sopstvene političke partije?

Ja sam do sada uvijek intervenirao kao slobodan strijelac, jer nisam iza sebe imao nikakvu političku snagu. Bio sam za referendum kada je bilo pitanje destruktivno djelovanje Suda i Tužilaštva BiH,  ali se na žalost predsjednik Republike nije usudio na tome istrajati. Ja sam pisao protiv zamjene referenduma „strukturalnim dijalogom“. Pa sam rekao prije nekoliko mjeseci da bi za Dodika bilo najbolje da izađe iz SNSD-a, pošto ta partija, po meni, nema nekih moralnih kvaliteta koji bi se mogli popraviti.

Zatim, rekao sam prije par mjeseci da je Republika Srpska pred kolapsom. Onda su neki ministri, da ih ne nabrajam, polemizirali protiv mene u novinama skupa sa bivšim Izvršnim sekretarom (SNSD-a). Rekao sam i da u ovoj zemlji ima jako puno ljudi koji su gladni.

I onda ljudi dođu i kažu „Bravo Vlajki, dobro si ti to rekao.“ Ali sam vidio da nema nikakve koristi od toga ako nemam iza sebe političku snagu. Morao sam osnovati svoju političku partiju koja u prvom pasusu programa ima moral kao osnovnu pretpostavku za vođenje politike.

Da li ćete se opet kandidovati za predsjednika RS?

Da, ja ću biti kandidat za predsjednika Republike Srpske. Kao što sam rekao u intervjuu Presu prije nešto oko mjesec dana – zbrist aću sve ove političke partije sa scene. To sasvim ozbiljno mislim.

Ne mislim da stvaram partiju sa ovom strukturom koja je danas uobičajena, nego ću napraviti pokret koji će, ako budem bio slijeđen od naroda, sve to zbrisati.

Nedavno ste izjavili da Milorad Dodik neće biti kandidat za predsjednika RS naredne godine?!

To je moja politička konstrukcija. Nemam informacije što se toga tiče, ali ja sam to Predsjedniku rekao. Vjerujte mi, po meni postoji mogućnost da pod pritiskom, pošto je on po komandnoj odgovornosti upleten u dosta toga što nije dobro unutar Republike Srpske, on odustane da se kandidira.

Druga stvar je pitanje međunarodne zajednice kojoj se ne sviđa to što Dodik u svojoj vanjskoj politici sve više ide prema Rusiji, a sve manje prama Zapadu i koji na neki način sprečava euro-atlantske integracije. Ove euro još kako tako, ali one atlantske sigurno.

Očekujete li da će doći do ujedinjenja opozicionog bloka?

Opozicija čemu!? Ako je to opozicija Dodiku, jednoj ličnosti, onda to nema nikakvog smisla.

Ako je to opozicija društvenoj patologiji, koja u svojoj osnovi ima naš banditski feudalizam kao sistem, a mi se pritom nalazimo u XXI stoljeću, onda je to potpuno u redu. Ali, nisam primjetio da itko u opoziciji razmišlja u povijesnim kategorijama.

(Frontal)