Piše/foto: Mišo VIDOVIĆ

Za nadati se, brz i uspješan; približava se druga  polovina juna, treba i ovog ljeta dočekati kupače, raju koja voli i vozi vrbaski dajak-čamac, ribare da vrte   „banjalučko kolo“, izvlače pastrmku ,lipljena, mladicu, škobalja, a pritom maze i paze RIJEKU.  A „oporavak“ će vjerovatno teći po planu: Naziru se prvi znaci-mladi kajakaš  marljivo odrađuje trening, dvojica ribara, preko, ispod Kastela neumorno zabacuju, dolazi i Damir koji po (ne)pisanom pravilu zauzima svoje mjesto ispod drevne trđave, pojavljuju se i klinci sa gitarama. Stižu i radnici jedne od komunalnih firmi, trpaju u kamion granje  otpad... Za sto pristiže i Škobo,  podsjeća da je Kemo bio vrijedan - ispod bašte čistio obalu od granja, kesa, smeća, da se pripremi „ribarska staza“. Kaže Škobo - biće malo problema, ali sve će doći  na svoje. Tu je i Naim, raspaljuje vatru za sač, valja za radnju pripremiti teletine ispod sača, tražiće raja, a meni miris ćevapa draži nosnice. Na  trenutak zaboravljam na ćevape, jer priča o „bolesti“ i „umoru“ Vrbasa ne prestaje. 

Upoznajem prisutne sa prijedlogom Ace Vranješa, koji uveliko priprema svoj čamac („u fazi je lakiranja“) da „što prije organizovati akciju (vizuelnog) pregleda toka Vrbasa od Šehera do Borika, pa i dalje nizvodno, koliko god je to moguće“, a kao razlog navodi „pregled terena zbog eventualnih eksplozivnih sredstava koji mogu biti u vodi nakon poplava“. Apelovao Aco preko društvenih mreža, apelovao  da bi „svi prijatelji Vrbasa trebali dati svoj doprinos pregledanjem dijela terena uz obali i u vodi, uskoro će sezona kupača i čamaca i treba spriječiti bilo kakve nesretne slučajeve“. Svakako treba podržati ovako nešto.

U neka doba poruka od kolege novinara Franje Lepana iz Slavonskog Broda, koji radi za jedan dnevni list i portal. Namjeravao doći u Banja Luku, uraditi jednu reportažu, ali problemi sa autom. Eto me čim sredim kvar, pa  sjesti negdje pored Vrbasa. Raspituje se o razmjerama poplava u Banja Luci, kako je „prošlo“ sa Vrbasom. Ukratko saopštim situaciju, a preko „vibera“ pošaljem dvije svježe  fotografije Vrbasa ispod Kastela.

Popodne, iako upeklo, biciklom u „inspekciju“ - do plaže Abacija. Kod Gradskog mosta vraćaju se slike od prije nekoliko dana: radnici uklanjali stabla i drveće što se nasukalo ispod mosta. Nije im bilo lako - motorka u rukama, sijeku granje, a stoje na deblu iznad još uvijek nemirnog Vrbasa. Uspješno obavili posao i most oslobodili balasta koji ga je pritiskao.

Na  Abaciji, u skladu sa tradicijom standradna ekipa. Nenad Vladušić-Fonzo  i moja malenkost silaze do vode, prema Hadžihifivzinoj sedri, zajednička želja da se što prije ovdje u  što većem broju ponovo okupi raja i kupači. Tri djevojke koje se sunčaju, nagovještavaju početak sezone. Fonzo me fotografiše, ponovo na bicikle i nastavak „inspekcije“. Kod Seje u dvorištu, čamac spreman za porinuće. “Možda ga izbacim na vodu do kraja sedmice“, kaže Sejo, dok fotografišem  njegov „Vrbas“. Vrbas čeka „Vrbas“, nazvao sam ove fotografije. Podsjeća, da je malo falilo da mu voda uđe u kuću, ali  zaustavio se Vrbas...

Na plaži kod Zelenog mosta  situacija „pod kontrolom“- mada se još uvijek priča o poplavi, život se polako vraća u normalu: Raja se okupila, posebno raduje činjenica što Banjalučanke, i pored svega što se dogodilo, nisu odustale od ove plaže. Tu je i provjerena šahovska ekipa iz „nebodera“ - biće još dobrih i zanimljivih partija, a „zakuhava“ se i na terenu za odbojku na pijesku.

Fonzo i  ja sumiramo rezultate „vrbaske inspekcije“, ispijajući popodnevnu kafu „Kod Alibabe“, dok se sa obližnje plaže čuju glasovi kupača kojima  je „Vrbas malo hladniji, ali ne možemo odoliti“. Zaključujemo, sve bude i prođe, pa i poplave, ali Vrbas biće i ostaće.

U Banja Luci, zapisano 10. juna 2014