EU integracije BiH

Nezaposlenost mladih: Kako do usklađenosti obrazovnih profila sa potrebama na tržištu rada

BiH u ovom trenutku ima rekordnu nezaposlenost mladih u Evropi. Naime preko 60% mladih ne radi, više od 50% mladih ljudi je ekonomski neaktivno (nemaju posao niti ga traže), a preko 50% traži posao ali ne mogu doći do zaposlenja duže od godinu dana.

Ovi podaci su veoma obeshrabrujući za sve mlade ljude koji završavaju srednju školu i razmišljaju o fakultetskom obrazovanju, ali i za one koji su pri kraju studija te se suočavaju sa sivom slikom njihove budućnosti. 

Prema informacijama Federalnog zavoda za zapošljavanje, ukupan broj nezaposlenih osoba dobi do 35 godina u FBiH je 180.758, od čega je 22.637 sa visokom stručnom spremom. 

Što se tiče RS, preko Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske posao traži 62.419 mlađih od 35 godina, od kojih je 13.925 sa fakultetskom diplomom. Među njima je 459 sa završenim masterom, 78 magistara i šest doktora nauka, pokazuje statistika za avgust. 

Prema tome možemo zaključiti da trenutno u BiH preko 35.000 mladih, visokoobrazovanih osoba, traži posao.

Nezaposlenost posljedica neadekvatnog obrazovanja

Mladi već godinama slušaju obećanja o ekonomskim reformama, o poboljšanju pozicije mladih u društvu, međutim statistike govore da je mladima danas veoma teško, a većina se nalazi u letargičnom stanju i nerijetko donosi promišljenje odluke o budućnosti. 

Tužna realnost u BiH je da mladi danas ne mogu birati obrazovanje po svojoj želji, odabir se mora podudarati sa realnim stanjem ekonomske situacije u državi, a mladi se teško odriču svog prava na izbor i vode sa parolom „kako bude biće“. 

Neusklađenost ponude radne snage sa potrebama tržišta rada je evidentno i o tome jasno govori statistika nezaposlenosti.

Prema riječima Borisa Pupića, stručnog saradnika za odnose sa javnošću u Agenciji za rad i zapošljavanje BiH, podjenaku krivicu za ovaj problem snose ministarstva obrazovanja i mladi ljudi. 

Naime, iako javne službe zapošljavanje već dugi niz godina redovno informišu javnost o potrebama na tržištu rada, deficitarnim i suficitarnim zanimanjima, još uvijek imamo situaciju da sve te informacije ne utiču na izbor školovanja koji vodi kasnijem izboru profesiju. 

“Ovdje podjednaku krivicu snose i ministarstva obrazovanja što presporo uvode promjene u nastavne planove i na taj način kreiraju upisnu politiku, te mladi budući učenici i studenti koji ne vode računa o tome kako će se zaposliti nakon školovanja. Nažalost po nekim istraživanjima i želje i savjeti roditelja imaju veliki uticaj na upis mladih, a da ti stavovi nisu usklađeni sa stanjem na tržištu rada”, objasnio je Pupić.

Već više od pet godina imamo suficitarna zanimanja na tržištu rada; BiH su konstantno potrebni zidari, varioci, diplomirani farmaceuti, inžinjeri elektrotehnike, te različiti IT inžinjeri, a mladi se sve manje kreću ka ovim profesijama. 

“Generalno svi koji imaju neko od deficitarnih zanimanja na posao čekaju najduže do 12 mjeseci, a najčešće do 6 mjeseci nakon obrazovanja. Kada se ovome doda i slaba stopa aktivnosti među mladim osobama i katastrofalno loša mobilnost mladih (spremnost na odlazak na posao u drugo mjesto/grad) onda je situacija još kompleksnija”, rekao je Pupić.

Erol Mujanović, stručnjak za tržište rada, takođe vjeruje da naši fakulteti nisu usklađeni sa tržištima rada, niti po kvalitetu nastave niti po profilima kadra koji fakulteti proizvode. 

„Jedan od osnovnih ciljeva obrazovanja trebao bi biti da se kod mladih razviju ključne kompetencije i životne vještine koji će mladima osigurati normalan život, ostvarivanje prihoda i sve drugo što danas čini jedan normalan život. Drugim riječima pripremiti mlade za potrebe tržišta rada, i to ne lokalnog nego globalnog, što se naravno ne dešava“, izjavio je Mujanović.

Naši sagovornici se slažu da je potrebna reforma obrazovanja, te da se naglasak treba staviti na razvijanje fukcionalnog znanja kod mladih, znanja koje ima praktičnu upotrebu i primjenu nakon završtetka školovanja. 


Iskustva mladih

Diplomirani profesor srpskog jezika i književnosti i italijanskog jezika i književnosti (ime poznato redakciji) i tri godine nakon završetka studija traga za poslom u struci. 

Kaže da mnogi nastavni planovi na domaćim fakultetima nisu ni uzimali u obzir ne samo trendove na tržištu rada, već i tržište rada generalno. 

„Postoje smjerovi kao što je na primjer srpski jezik i književnost, koji, naprosto, moraju da postoje, iako je odavno na snazi hiperprodukcija kadra, ali čak ni to ne bi bio toliki problem da se u okviru tog smjera ili na filološkom fakultetu mogu čuti neki predmeti kao na primjer autorska prava i njihova primjena na tržištu ili neki drugi koji bi mogli da imaju neku konkretnu primjenu. Smjer je takakv kakav jeste, titula koja se dobija na kraju je titila profesora srpskog jezika i književnosti, problem je što čovjek kada ga završi može da radi ili u nekoj školi ili eventualno kao lektor u nekim novinama, a to je sve jako ograničen broj radnih mjesta s obzirom na broj ljudi koji završavaju“.

Priznaje da su u svemu tome krivi i studenti koji masovno upisuju fakultete nadajući se zaposlenju u prosveti. 

„Poenta je da bi se uz malo fleksibilnosti, uz malo kreativnosti po pitanju izbornih predmeta moglo učini bar nešto da neko ko završi može početi da radi u nekoj izdavačkoj kući i da zna kako stvari funkcionišu na konkretnom tržištu knjiga, kakvi su trendovi prodaje, kakve su procedure za plasman knjiga na šire tržište i tako dalje...“, kaže naš sagovornik. 

Pored samog nedostatka posla za mlade ljude, on tvrdi da je obeshrabrujuće to što je kriminilizovan i onaj mali postotak otvorenih radnih mjesta. 

„Ljudi će se pomiriti s tim da je posla malo i počeće da šalju dokumente na konkurse od Novog Grada do Bijeljine, ali kad vide kako se štimaju konkursi, sa kakvim razlozima i izgovorima se ljudi diskvalifikuju to je poražavajuće“. 

Reforma obrazovnog sistema

Iako diplomci godinama čekaju na prvi posao, iz Ministarstva prosvete i kulture Republike Srpske tvrde da je mnogo toga učinjeno kada je u pitanju reforma srednjeg i visokog obrazovanja, a kako bi se ono uskladilo sa stvarnim potrebama tržišta. 

Iz Odjeljenje za informisanje i informacione tehnologije su nam rekli da se upisna politika za srednje obrazovanje kreira svake godine i mijenja u skladu sa potrebama tržišta rada, stepenom tehnološkog razvoja, interesovanja učenika i strateškim planom razvoja lokalnih zajednica, odnosno Republike Srpske u cjelini.

Ministarstvo ne ukida zanimanja, ali uvodi nova kako bi se postigla usklađenost obrazovnih profila sa potrebama na tržištu rada. 

„Ove godine smo uveli nova tri zanimanja u okviru struke Mašinstvo i obrada metala (umjesto mašinskog tehničara uvode se dva nova zanimanja četrvtog stepena složenosti - mašinski tehničar za komjutersko konstruisanje i mašinski tehničar za vozače i motorna vozila, te jedno novo zanimanje trećeg stepena složenosti - mehaničar grejne i rashladne tehnike), i Ugostiteljstvo, trgovina i turizam (umjesto ugostiteljsko-kulinarskog tehničara uvode se dva zanimanja četvrtog stepena složenosti - ugostiteljski tehničar i kulinarski tehničar) i nastavili da razvijamo programe koje smo ranije počeli razvijati“.

Takođe, u kreiranju upisne politike za 2014/15. akademsku godinu posebno se vodilo računa o potrebi aktivnijeg pristupa visokoškolskih ustanova potrebama privrede i tržišta rada, te važnosti analize broja upisanih studenata sa njihovim ishodima učenja, kažu iz Ministarstva. 

Kao primjer navode i odluku Ministarstva da ove godine prijedloge visokoškolskih ustanova umanji za 20 odsto na suficitarnim studijskim programima iz oblasti Prava, Ekonomije, Fizičkog vaspitanja, te na studijskim programima Razredna nastava i Učiteljski studij.

„Ministarstvo takođe stimuliše upis na studijske programe deficitarnih zanimanja od akademske 2008/2009. godine. Studentima ovih studijskih programa omogućeno je besplatno školovanje, stipendija i pomoć u iznosu od 100 KM mjesečno. Vodeći računa o potrebama tržišta rada i broju studenata koji trenutno studira u Srpskoj, Ministarstvo prosvjete i kulture je studijske programe iz oblasti matematike i fizike definisalo kao deficitarne“. 

Iz Ministarstva dodaju da su prilikom kreiranja upisne politike uzeli u obzir podatke iz Strategije razvoja obrazovanja 2010-2014. godina, Zavoda za zapošljavanje, podatke o broju studenata na pojedinim studijskim programima, podatke o broju učenika koji završavaju četvorogodišnju srednju školu, podatke Privredne komore o iskazanim potrebama poslodavaca za zapošljavanjem kadrova visoke stručne spreme, podatke o starosnoj strukturi profesora u školama, podatke o neverifikovanom nastavnom kadru, kao i podatke o cijeni koštanja pojedinog studijskog programa.


Piznavanje stranih diploma mukotrpan proces

Kako je raširena korupcija obezvrijedila kvalifikacije koje se stiču na našim fakultetima, te kako je posla sve manje, mnogi mladi ljudi se sve češće odlučuju na studiranje u inostranstvu. 

Početkom godine TIBiH je procijenio da su loši zakoni omogućili cvjetanje korupcije u visokoškolskim ustanovama, a ovo je dovelo do „odliva mozgova“, odnosno odlaska mladih iz BiH, ali i regiona zbog čega je čitav region lišen najboljih umova. 

Mladi vjeruju da će studiji u inostranstvu uvećati šanse za posao ili nastavak školovanja, međutim po povratku u BiH nailaze na brojne administrativne prepreke. 

Naime, strane diplome prvo moraju priznati domaći univerziteti kako bi se na osnovu njih moglo zaposliti u javnom sektoru ili nastaviti studije, a cijeli taj proces je skup i mukotrpan. 

Kada je u pitanju priznavanje stranih diploma u RS, procedura priznavanja u svrhu zaposlenja je propisana Pravilnikom o radu Komisije i započinje podnošenjem zahtjeva stranke, objasnili su nam iz Ministarstva prosvete i kulture. 

Obrazac zahtjeva za priznavanje strane visokoškolske diplome je objavljen na portalu Vlade Republike Srpske - na stranici Ministarstva prosvjete i kulture, koji sadrži i spisak dokumentacije koju je stranka dužna dostaviti kao i druga potrebna i neophodna uputstva.

Cijena priznavanja je 300 KM, bez obzira na vrstu visokoškolske diplome. Rok za rješavanje u postupku je 4 mjeseca, a validnost svake diplome se provjerava.

Međutim, priznavanje u svrhu nastavka obrazovanja (akademsko priznavanje) vrše visokoškolske ustanove koje donose svoj pravilnik o visini naknade za izvršenje ovog postupka, objasnila nam je Dragana Dilber iz Centra za informisanje i priznavanje dokumenata iz područja visokog obrazovanja.

„U skladu sa zakonima koji regulišu ovo područje te zakonima o upravi, postupak priznavanja bi trebao trajati 60 dana. Cijene su različite, a svaki organ koji je nadležan za priznavanje  donosi pravilnik ili odluku o visini naknade za izvršenje ovog postupka. Cijene se kreću od 70 KM do 1. 500KM, pa čak i do nekoliko hiljada KM“, rekla je Dragana Dilber.

Prema riječima naše sagovornice (ime poznato redakciji) proces priznavanja u RS je veoma spor i komplikovan, a korištenje ličnih veza gotovo je jedini način da se proces uspješno obavi.

Naša sagovornica se više od pola godine borila sa administracijom u Banjaluci, a sve zbog želje da nastavi školovanje u RS, želja koja joj se nije ostvarila zbog koruptivnog procesa nostrifikacije.  

„Htjela sam da upišem master studije u Banjaluci. Upisni rok bio je krajem januara, ako se tačno sjećam, a diplomu na nostrifikaciju sam predala u avgustu mjesecu u rektor banjalučkog Univerziteta. Rečeno mi je da se u vladi vrši nostrifikacija radi zaposlenja, a u rektoratu radi daljeg studiranje, međutim kada sam predala svu potrebnu dokumentaciju- koju sam prethodno morala prevesti kod sudskog tumača- dobila sam uplatnicu na 700 KM. Nakon dva mjeseca nazvala sam rektorat međutim rekli su mi da moja diploma još nije došla na dnevni red zbog komplikovanih odnosa unutar rektorata. Taj izgovor su koristili sve do februara sljedeće godine, a do tada je za upis na master studije bilo kasno. Nostrifikovanu diplomu, ili papirić na kojem su čak pogriješili naziv mog fakulteta, sam dobila tek krajem marta. Taj A4 komad papira sa neispravnim informacijama me koštao preko 1.000 KM, a čekala sam više od pola godine iako im je rok za nostrifikaciju 60 dana“, rekla nam je naša sagovornica.

Proces kroz koji je prošla naša sagovornica je još jedan razlog za mlade ljude da se ne vrate kući nakon studija u inostranstvu. 

U Federaciji BiH je proces još komplikovaniji jer stručno i akademsko priznavanje vrše nadležna ministarsva obrazovanja i visokoškolske ustanove, što je različito od kantona do kantona: Sarajevski kanton – visokoškolske ustanove vrše i stručno i akademsko priznavanje; Zeničko-dobojski kanton-  visokoškolske ustanove vrše i stručno i akademsko priznavanje; Hercegovačko – neretvanski kanton/županija -- visokoškolske ustanove vrše i stručno i akademsko priznavanje; Tuzlanski kanton – stručno priznavanje vrši Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta; Posavska županija – Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa vrši i stručno i akademsko priznavanje; Kanton Središnja Bosna - Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa vrši i stručno i akademsko priznavanje; Zapadnohercegovačka županija - Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa vrši i stručno i akademsko priznavanje; Unsko-sanski kanton - visokoškolske ustanove vrše i stručno i akademsko priznavanje; Hercegbosanska županija/Kanton 10 - Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa vrši i stručno i akademsko priznavanje. Bosansko-podrinjski kanton i Brčko distrikt BiH, iako imaju nadležnost za obrazovanje, nisu svojim zakonodavstvom regulisali područje priznavanja.

Mladi udruženi u borbi protiv nezaposlenosti

Prije nekoliko dana u Beogradu održana je konferencija Foruma mladih Igmanske inicijative tokom koje je formulisan set preporuka u vezi sa smanjenjem nezaposlenosti mladih u regionu, a pripremljena je i deklaraciju koja će u narednom periodu biti predstavljena vladama četiri države - Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije.

U saopštenju Foruma mladih Igmanske inicijative se navodi da mladi sa prostora Dejtonskog četvorugla pored nekadašnje zajedničke države spajaju i slični životni problemi, a oni su najčešće visoka stopa nezaposlenosti, loš obrazovni sistem koji je neprilagođen potrebama tržišta rada i slaba mobilnost. 

Svi pomenuti problemi usko su povezani jedan s drugim, a države regiona, zbog činjenice da mladi nisu uključeni u ekonomski život zemlje, trpe velike ekonomske gubitke.  

Kako nezaposlenost mladih utiče na ekonomiju

Prema rezultatima Eurofound analize, godišnji troškovi nezaposlenosti mladih i njihovog odsustva iz sistema obrazovanja i programa osposobljavanja procijenjeni su na preko 100 milijardi evra ili između 0,8% i 1,2% BDP-a za posmatranu 21 zemlju iz EU. BiH nije bila obuhvaćena ovom analizom, ali grube pretpostavke na bazi analogije sa zemljama članicama koje imaju slične probleme na tržištu rada, poput Španije, govore da BiH zbog ogromne nezaposlenosti i neaktivnosti mladih, godišnje gubi oko 1% svog BDP-a, odnosno najmanje 250 miliona KM, objasnio je Martić. 

Ako se svim činjenicama o nezaposlenosti mladih dodaju i zabrinjavajući rezultati demografskog trenda koji kažu da u BiH živi 320.000 mladih manje nego prije 1991. godine, onda je jasno zbog čega se situacija može nazvati dramatičnom.

autor: Frontal

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati na Svjetskom fudbalskom prvenstvu u Kataru?

Rezultati ankete
Blog