A ja što ću, ali sa kime ću? Malo rukah, malena i snaga,
jedna slamka među vihorove, sirak tužni bez nigdje nikoga…
Moje pleme snom mrtvijem spava, suza moja nema roditelja,
nada mnom je nebo zatvoreno, ne prima mi ni plača ni molitve;
u ad mi se svijet pretvorio, a svi ljudi pakleni duhovi.
Ja: Spavaš li?
Ona: Ne.
Ja: Šta te muči?
Ona: Što djetetu ne daš da ide na vjeronauku?
Ja: Ma pusti to, tek je 1. razred, vjeronauka je od 2. do 9. razreda, imamo godinu dana do tada.
Ona: Šta toliko uče toliko o vjeronauci da mi je znati?
Ja: Uče da je svijet nastao za 7 dana i da su dinosaurusi i ljudi živjeli u isto vrijeme kao u crtanom Kamenko i Kremenko. Uče da je čovjek Adam napravljen od blata, a čovječica Eva od rebra Adamovog . Uče da je muškarac ženi gospodar, ali da je treba poštovati. Uče da seks ima smisla samo ako se prave djeca, da su homoseksualci bolesni ljudi i da je kontracepcija grijeh. Uče …
Ona: Ma je li moguće?! Plan i program im je od prije Hrista?
Ja: Da da, a uče i da je njihova vjera superiornija i bolja od drugih i da će nevjernici završiti u paklu. Zato ne treba da ide na vjeronauku.
Ona: Lako je reći zato, a što niko u kući ne zna “Oče naš” nije te briga. Dokle ćemo iznajmljivati komšiju da nam recituje za slavu i puštati DVD za Božić? Dokle?! Ako se komšija naljuti i prestane dolaziti, ostaćemo bez identiteta.
Ja: A šta će nam komšije ako neće da služe i prislužuju, majke ti?
Ona: Pa ako ne bude išla na vjeronauku šta da radi cijeli čas? Ne bih da se odvaja od druge djece, da je zbog toga zadirkuju ili da se prehladi dok sjedi u hodniku.
Ja: Pa škola će valjda nešto da organizuje za djecu ateista i agnostika, da ne budu prepuštena sama sebi?
Ona: Može, a ne mora
Ja: Ne smijem biti destruktivan, moram ponuditi rješenje!
Ona: `Ajde genijalac, samo tebe čekaju sa rješenjem.
Ja: Potpuno si u pravu, a da ponudimo nešto kao “Demokratija” ili “Seksualno obrazovanje”
Ona: Ako nastaviš sa takvim prijedlozima bojim se da će te protjerati iz zemlje, a ako te ne protjeraju, crkva će te anatemisati. Znaš da crkva ne trpi demokratiju!!!
Ja: Ma samo glasno razmišljam. Recimo neka ih uče da igraju šah.
Ona: Jeste pa da mi bude kao ona ministrica iz Srbije Alisa Marić i ode u naprednjake , nema šanse!!!
Ja: Ne deri se probudićeš djecu, a da zamolimo da vjeronauka bude zadnji čas, pa da ide kući.
Ona: Ne znam. Nisam pametna. Smanjiće se fond časova vjeroučitelja, a to nije uredu.
Ja: Napisaću pismo ministru Mutabdžiji i ovima u ministarstvu, on sigurno nije upoznat sa ovim problemom, jer da jeste sigurno bi ga već riješio.
Ona: Samo ti piši, nego što si ti zabrinut?
Ja: Ma ide popis…
Ona: Ne brini od 1. oktobra ćemo na nivou zgrade postaviti straže na ulazu u zgradu, nama šanse da nam popisivač promakne.
Ja: Ma ne brinem se ja za to. Ako uđe nećemo ga puštati iz zgrade dok nas sve ne popiše. Nešto drugo je u pitanju.
Ona: Ma šta te muči, reci? Jesmo li platili sve račune?
Ja: Ma pusti račune, ne znam kako da se izjasnim?
Ona: U pola tri ujutro ja moram da slušam tvoje egzistencijalističke probleme, e stvarno…
Ja: Vidi se da ne pratiš politiku, nije to tako jednostavno. Znaš da je baba Radojka još 1949 kazala “Popis je nastavak rata, statističkim sredstvima”.
Ona: `Ajde mi pojasni, majke ti!
Ja: Recimo ako se ja ne izjasnim kao Srbin, a svi Bošnjaci i Hrvati se izjasne kao Bošnjaci i Hrvati ja tako slabim pregovaračku poziciju Republike Srpske. Moći će nas preglasati, prenijeti neku od nadležnosti, uvešće nam šerijat, a Srbe ponovo učiniti rajom koja plaća harač i daje janjičare.
Ona: Pa ti reci da si Srbin.
Ja: Ali, kako kad pišem latinicom, ne idem u crkvu, ne postim, mislim da Radovan nije heroj, ne stavljam svece na Facebook, drago mi je kad Bosna i Hercegovina pobijedi Grčku, ne osjećam se loše u Sarajevu. Nisam ja isti Srbin kao Kalabić ili Pandurevićka.
Ona: Sve je to istina, ne znam kako da ti pomognem. A može li da se uopšte ne izjasniš?
Ja: Mogu, ali opet radim protiv interesa Srba. Moram biti konstruktivan….
Ona: Više ti se isplati da budeš konstitutivan, pa ti vidi. I ne kukaj više, pomisli kako je tek Bošnjacima da sebe opišu.
Ja: Sve je meni jasno ali gdje ja sebe da smjestim u 50 nijansi srpstva. Gdje?
