U intervjuju za Press Republike Srpske ministar prosvjete i kulture RS, Goran Mutabdžija, se pita: “Drugim rečima, šta jedan sedmogodišnjak može da zna o kulturi religija, odnosno kakav treba da bude nastavni program da bi bio pogodan za izučavanje kod tako male dece? “
Odlučio sam čovjeku da pomognem, kada već neće da koristi stučne resurse ministarstva kojim vlada.
Pa pođimo redom:
Prema razvojnom psihologu Pijažeu dijete sa sedam godina se nalazi u stadijumu konkretnih operacija. Za taj stadijum je karakteristično da je dijete u stanju da sarađuje, pošto ne »miješa« svoje stanovište sa stanovištem drugih osoba. U ovom periodu počinju prve dječije rasprave. Prilikom igranja, djeca prihvataju pravila igre i pridržavaju se tih pravila. Mišljenje djeteta se mijenja. Animizam, artificijalizam i finalizam mijenja konzervacija i reverzibilnost, serijacija i klasifikacija. (Ministre ovo morate sami da razjasnite da ne smaramo druge) U tom periodu obrazuje se i pojam broja. Za ovaj razvojni period karakteristično da se jednostrano poštovanje (moral poslušnosti), pretvara u obostrano poštovanje. Obostrano poštovanje postoji kada pojedinci uzajamno pripisuju podjednaku ličnu vrijednost, pri tome ne ograničavajući se na vrednovanje neke posebne akcije. U tom periodu djeca shvataju šta znači poštenje, drugarstvo ili fer-plej. Pravednost se stavlja ispred poslušnosti.
Na ovu teoriju se nadovezuje Goldmanova teorija religioznog razvoja koja period između od 7 do 13 godina naziva Konkretno religiozno mišljenje. U ovom periodu dijete religijske sadržaje i priče shvata doslovno i bukvalno. U odnosu na svoje želje i interese dijete interpretira i povezuje religijske sadržaje. U ovom nivou razvoja dijeteta Bog nagrađuje »dobro«, a kažnjava »zlo«, ali dijeca u tom periodu »dobro« shvataju kao nešto od čega imaju koristi, a »zlo« je sve ono što im nanosi štetu.
Problem je što u našem društvu i u političkom životu ovakvo shvatanje dobra i zla dominira i kod odraslih ljudi – ali to sada nije bitno.
Šta iz ovoga proizilazi?
- Dijete sa 7 godina nema kognitivne (mentalne) kapacitete da pravilno razumije religiju i vjeronauku.
- Dijete sa 7 godina bukvalno shvata sve ono što piše u vjerskim knjigama ili bolje reći buba napamet ono što mu se naredi.
- Dijete sa 7 godina mehanički uči da se krsti, moli i pozdravlja sveštenika, što bi moglo da nauči u porodici.
- Dijete sa 7 godina ne može da razumije šta predstavlja krst, ali će svakako naučiti da ga crta, i molitve koju će svakako naučiti napamet.
- Dijete sa 7 godina svakako neće moći da prepozna osnovne istine o Bogu, svijetu i čovjeku, da prepozna razliku između dobra i zla – jer to danas ne mogu da prepoznaju ni njegovi roditelji.
Ono što će sigurno naučiti i vjerovati u to je:
- Da je Bog stvorio zemlju za 6 dana, a 7. je odmarao.
- Da je Adam (muškarac) napravljen od blata.
- Da je čovječica Eva (žena) napravljena od rebra Adamovog.
- Da je čovječica Eva, zajedno sa zmijom, kriva zašto su ljudi prognani iz Raja i zato svi patimo.
- Da je muškarac ženi gospodar, ali da je treba poštovati i
- Da je postojao čovjek koji je razdvojio more da bi izabrani narod utekao Egipćanima.
Poštovani velikomučeniče i ministre Mutabdžija,
djeca sa 7 godina ne mogu da razumiju ono što uče na vjeronauci i bilo bi veoma korisno da se sa vjeronaukom sačekalo barem do njihove 12 ili 13 godine kada imaju kapacitet da razumiju ono o čemu uče.
Da se ja pitam, kao što se ne pitam, ja bih je potpuno izbacio iz škole.
I na kraju razmislite – kako djeca da razumiju Boga, ako Ministar prosvete i kulture Republike Srpske ne može da razumije djecu?
