Dok CIK BiH broji glasove, u Republici Srpskoj političke partije ubjeđuju sebe i svoje glasače da su upravo oni pobijedili na izborima. Ipak, samo je jedan pravi pobjednik ovih izbora a to je Demokratski narodni savez (DNS) Marka Pavića, a evo i zašto.
Zato što je DNS u odnosu na 2006. godinu kada je osvojio 22 780 glasača u 2014. godine „skočio“ na 53 401 glasača, a pritom je skoro čitavo vrijeme bio na vlasti.
To im je uspjelo jer su koristili taktiku „Like a Virgin“.
Pitate se kakva je to taktika? Pa da pojasnim.
- Prijedor je „odskočna daska“ DNS-a i dokaz uspješnje vladavine DNS-a. Za članove partije i simpatizere on je dokaz da se isplati biti uz DNS. Za Srbe on je dokaz da se može mirno i funkcionalno vladati Bošnjacima. Bošnjaci imaju podjeljeno mišljenje o njemu. Za međunarodnu zajednicu to je dokaz suživota i multietničnosti. Srbi siti, Bošnjaci na broju i mirna Bosne i Hercegovina.
- Da li znate ko su Spomenka Stevanović, Radmila Kocić-Ćućić, Rankica Panić, Predrag Rosić, Svjetlana Sredić i Neđo Trininić? To su sadašnji poslanici DNS-a u u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Konstruktivni, nekonfliktni i anonimni. Njih nema u medijima, oni su nešto što svaka partija na vlasti može da poželi, disciplinovana mašina za dizanje ruku kad partija to od njih traži.
- U Vladi Republike Srpske DNS drži dva ministarstva: Lejla Rešić, ministrica uprave i lokalne samouprave i Nedeljko Čubrilović, ministar saobraćaja u veza. Sa dva ministrastva , više ili manje važna, DNS je uvijek blizu vatre kada se treba ogrijati, a ipak dovoljno daleko da se ne oprži.
Oni uživaju u svojoj samodovoljnosti bez želje da se bilo šta promijeni u Republici Srpskoj. U tome i jeste tajna uspjeha politike DNS jer su uspjeli da ubjede ljude da su važni i moćni, ali su istovremeno svi drugi krivi za loše stanje u Republici Srpskoj, najviše SNSD.
Zbog toga im treba skinuti kapu.
DNS je pobjednik opštih izbora u Republici Srpskoj i trenutno najpoželjnija udavača među partijama u Republici Srpskoj i samo je pitanje kome će i za koliko vlasti i moći prodati svoju „nevinost“, koja se kod nas još uvijek cijeni.
Nisam siguran da DNS danas želi da neko njihov bude Premijer Republike Srpske jer bi tada morali da rade, da preuzmu više odgovornosti i da budu više izloženi kritici javnosti. To njima nije bitno. Oni ne žele da budu prvi u selu, jer znaju da je to danas nemoguće i nerealno. Oni žele ministarstva, direktorske fotelje, upravne odbore da bi imali moć, novac i radna mjesta za svoje članove, a to će im omogućiti da dalje unapređuju stranačku infrastrukturu i čekaju nove izbore.
Njima je cilj da i u novom braku ostanu „nevini“. Ako je to uopšte moguće?
