Ako se neka zakonska odredba ne primjenjuje, ako se građani ne pridržavaju ograničenja, najbolje rješenje je da se taj zakon još više pooštri. Ovo bi, u jednoj rečenici, bila logika kojom se služi zakonodavac kada donosi izmjene i dopune Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima u Srbiji.

Za potrebe ovog teksta valja na početku razgraničiti šta je legalno, a  šta nije. Legalno je ponašanje koje je dozoljeno pozitivnim pravom ( važećim propisima ) na određenoj teritoriji, dok je svako ponašanje koje je protivno važećim propisima nedozvoljeno i kažnjivo ponašanje.

Kada smo utvrdili termine kojima ćemo baratati, da pređemo na stvar.

Svi smo svjedoci tragičnih nezgoda koje se dešavaju, na žalost, skoro svakodnevno na našim putevima. Veliki broj tih nezgoda dešava se noću, učesnici su često u alkoholisanom stanju, a pojedini su mlađi od 21 godine. Od svega navedenog, nedozvoljena je samo vožnja u alkoholisanom stanju ( ako iz račinice izuzmemo neprilagođenu brzinu koja se, nekako, podrazumijeva, a što je takođe zabranjeno ). Dakle nije zabranjeno voziti noću, niti je zabranjeno da lica mlađa od 21 godine budu vozači. Pa zašto onda ove dvije činjenice prvo upadaju u oči kada pročitamo da se noću desila saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovala lica mlađa od 21 godine, koja su bila pod uticajem alkohola? Ti ljudi su prekršili Zakon time što su u alkoholisanom stanju ,,sjeli za volan“. Dakle zabrana takvog opasnog ponašanja već postoji, treba samo da se adekvatno primjenjuje. Ako kazna koja prijeti licima koja u alkoholisanom stanju upravljaju motornim vozilom i svjesno ugrožavanje svojih i tuđih života, nisu dovoljan razlog da odvrate vozače mlađe od 21 godine da u alkoholisanom stanju voze, zašto mislimo da će dodatne zabrane nešto da promijene?!

Mi u Bosni i Hercegovini prethodnih godina imali smo ovakve, odnosno slične, zakonske odredbe. Prema članu 186. stav 7. i 8. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja ( osnovni tekst, bez izmjena i dopuna ) na putevima u Bosni i Hercegovini za lica koja tek polože vozački ispit i steknu vozačku dozvolu važe posebna ograničenja u pogledu dozvoljene brzine ili vuče priključnih vozila. Takođe, propisano je da lica mlađa od 23 godine koja nemaju više od 2 godine vozačkog iskustva, ne smiju da upravljaju motornim vozilom u periodu od 23 do 6 bez pratnje lica koje ima najmanje 5 godina vozačkog iskustva. Prema članu 174. stav 3. propisano je da će se lice mlađe od 21 godine ili koje ima manje od 3 godine vozačkog iskustva, smatrati da je u alkoholisanom stanju ako se utvrdi da ima više od 0,0 g/kg alkohola u krvi.

Godinama ove odredbe nisu dovele do smanjenja saobraćajnih nezgoda, niti je manji broj lica mlađih od 23 ili 21 godine upravljao motornim vozilima u alkoholisanom stanju. Zbog toga je besmislena odredba o zabrani upravljanja motornim vozilom poslije 23 časa za lica mlađa od 23 godine izbrisana iz Zakona. Ali ostale odredbe su ostale.

Šta znače ove odredbe? One znače da lica mlađa od 23 godine nisu sposobna da upravljaju motornim vozilom poslije 23 časa, a prije 6 časova, iako posjeduju validnu vozačku dozvolu, koju su stekli na propisan način. Ovakvo zaključivanje je, u najmanju ruku, diskutabilno sa aspekta ustavnosti i poštovanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prije svega, postoje profesije koje iziskuju korištenje motornog vozila poslije 23, a prije 6 časova. Takvim mladim ljudima se uskraćuje pravo na rad i bavljenje slobodnim profesijama ( vožnja taksija ). Takođe, tim licima se uskraćuje pravo na slobodno korištenje sopstvene imovine, jer ako su vlanici privatnog motornog vozila, oni nisu u mogućnosti da ga koriste skoro trećinu vremena. Dakle, država je zaključila da takva lica nisu sposobna da se u potpunosti staraju o sebi iako su punoljetna i potpuno poslovno sposobna. Kako onda takvim licima, koja ne mogu da se staraju o sebi, država dozvoljava da odlučuju o upravljanju državom, odnosno dopušta im da glasaju na izborima? Još spornije, kako se tavim licima dopušta da se kandiduju i budu birani na izborima, i onda se staraju o svima nama? Nešto se u ovoj računici grdno ne slaže. Očigledno je da država očajnički pokušava da stvori privid sigurnosti i da pokaže kako radi na rješavanju problema, no to čini na skroz pogrešan način.

Da se vratimo na osnovni problem. Kako spriječiti mlade vozače da noću voze u alkoholisanom stanju? Definitivno ne zabranom noćne vožnje. To suštinski ništa neće promijeniti. Nova odredba, stari način primjene, i opet ćemo imati iste vozače u alkoholisanom stanju, u kasnim noćnim satima koji upravljaju motornim vozilima. To sprječavanje se postiže efikasnijom primjenom postojećih propisa. To se postiže kontrolom policijskih službenika koji su tu da kontrolišu učesnike u saobraćaju. Ako je neophodno, da se kao obavezna oprema uvedu kamere u službenim vozilima, mikrofoni na uniformama, kako bi se spriječilo eventualno ,,gledanje kroz prste“ vozačima. Pa ako ni ovo ne da željene rezultate, da se pooštre postojeće sankcije, da se povećaju novčane kazne, mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

Sve ovo u Srbiji je krenulo od nesrećnog mladića koji je bez vozačke dozvole, u alkoholisanom stanju naveče izazvao stravičnu nesreću. Da li je ključno za sprječavanje ovakvih nesreća u budućnosti zabrana vožnje noću? Ne! Već je nedozvoljeno upravljanje bez dozvole. Već je nedozvoljeno upravljanje u alkoholisanom stanju. Dakle već po dva osnova, da je na vrijeme zaustavljen, mladić bi morao biti isključen iz saobraćaja i bile bi mu izrečene adekvatne kazne. Zato je bitno podignuti svijest o neizostavnim sankcijama za prekršaje. Zato je bitno da svako ko svjesno čini prekršaj zna da će za isti odgovarati i da će snositi posljedice. Zato je bitno da, ni po babu ni po stričevima, kažnjavamo nesavjesne vozače. Rješenje nije u uskraćivanju prava čitavoj kategoriji građana, nego u primjeni postojećih kazni na one nesavjesne. Kazniti nesavjesne, a ne savjesne. Sigurno se velika većina mladih ljudi koji voze poslije 23 časa, pridržava propisa. Zašto takve da sankcionišemo i kažemo im da, uprkos tome što su poštovali zakon i bili savjesni, više neće moći da voze noću? Zašto takvima da uskraćujemo njihova prava na rad, obavljanje slobodne djelatnosti i korištenje sopstvene imovine? Naš narod ima izreku ,,ne može biti malo trudna, ili jesi ili nisi“. Tako je i ovdje slučaj, ne mogu građani biti ,,malo vozači“, ili jesu ( pa mogu upravljati vozilom 24/7 ) ili nisu ( pa ne mogu upravljati vozilom nikako ).

Osobi koja svjesno rizikuje svoj život, i živote drugih, vozeći u alkoholisanom stanju, sigurno neće predstavljati veliku prepreku to što vozi poslije 23 časa, a ne bi smjela. Takva osoba već je napravila mnogo ozbiljniji prekršaj od tog.

Stroga ali pravična primjena postojećih propisa, braćo, a ne donošenje novih strožih, to je pravi put ka rješenju ovog problema.

*Aleksandar Jokić je novi bloger na portalu Frontal, advokatski pripravnik.