Ovim putem  predlažem mladog doktora Sociologoje S. Puhala   za gradonačelnika B. Luke na sljedećim lokalnim izborima, nakon što sam pročitala tekst - Zaboravi ako možeš – Došlo mi je da plačem od neke duboke, neiskazane tuge za starom Banjalukom (koju su, uzgred, u partizanskom jurišu oslobađali  i moji pokojni roditelji, Krajišnici), koja nije bila ni srpska, ni muslimanska , ni hrvatska. A sada neko prijeti da on (grad) postane samo srpski. Odnosno, Rajko Vasić  prijeti da posrbi cijelu Banja Luku, taj grad koji je tako blizak Zapadu, samo korak do EU. U koji je došlo puno nekih bezveznih Srba sa svih strana (pitanje je i jesu li Srbi), koji sada hoće da promijene lice ovoga grada, da od njega naprave nešto drugo – a ne bastion srećne prošlosti. Mislim u Tvojim snovima, mladi prijatelju. Ali, moram reći, Ti zaista imaš  sjajnu   političku  budućnost . U to nemam nikakvu sumnju.

Prije osvrta na pomenuti tekst - samo da dodam – nisam  reagovala kad  Ti u jednoj emisiji na FTV  jadikuješ pred nasmijanim prof. Kurtćehajićem, nad činjenicom da u B. Luci nema muslimanskog imena, koje Tvoje dijete može da čuje, pa si morao da odeš u Sarajevo da izvršiš djetetovu inicijaciju. Pri tome Kurtćehajić, između ostalog, Tebi u lice  kaže da RS kao takva  ne može  postojati, nego samo  kao   entitet  pod brojem 1 ili 2 - dakle bez imena, ali nikako kao  Republika Srpska.  

Ti nisi oponirao. To znači da se slažeš. Jesi li istražvao ko bi mogao da Te podrži u RS?

Ti insinuiraš dalje da je za sve kriv SDS, ali i SNSD sada - svi su krivi, jer su 90–tih, Srbi  prvi počeli da prebrojavaju krvna zrnca nama  prijateljskih naroda. Ko Ti je ispričao da je bilo tako? Iz čega crpiš ta naučna iskustva i zaključke? Je li Banja Luka sama taj eklatantni primjer  zaborava (kolektivne amnezije) takvih vrijednosti kao što su one nabrojane u tekstu. Nema smisla da podsjećam šta su nama uradili. Jedan nečovječan postupak, naravno, ne opravdava drugi. Ali, ako će Tebi biti lakše evo - u Sarajevu, Mostaru, Zenici u Krajini Lici, na Kordunu i Baniji i mnogim drugim mjestima, gdje smo mi živjeli, gdje smo se školovali, rađali djecu, imali stanove i kuće, bašte i vinograde, ljubavi i uspomene. SVE  JE POTPUNO ISTO. NIŠTA NISU DIRALI. NI ULICE. NI GROBOVE. NI CRKVE. NIŠTA. TAMO SAMO NEMA NAS. Ali, to je u Tvom naučnom istraživanju potpuno nebitno. Bitno je da smo mi krivi. Jesi li IKAD od NJIH  čuo da su za nešto krivi? Nisi. I nećeš.   

Ti, naivno, tumačiš prošlost u ravni u kojoj, na sreću, nisi gledao smrti u oči, nisi se plašio za život svoje djece. Kad odrasteš i kad se osvrneš na iskustva generacija (svih naroda u BiH, a naročito Srba), onih koji su goloruki  gradili autoputeve, fabrike i bolnice  u zajedničkoj zemlji koji su vjerovali da je svijet  pun dobrih ljudi, a poubijani su  kao ovce baš  kao i njihovi preci nad jamama - kad shvatiš istine koje premašuju  Tvoje  pubertetsko ushićenje Safikadom i veslanje dajakom po Vrbasu - tad ćeš možda shvatiti da je život kojim  danas  svi  u BiH  živimo - veoma komplikovan, ranjiv na sjećanja, osjetljiv na priče o prošlosti u kojoj smo se jako voljeli, a onda jedva dočekali da jedni drugima pustimo krv.

Možda si Ti nekako uspio riješiti tu našu BiH - jednačinu neviđenih čuda. Možda narod (gledano kroz Tvoju optiku, dakle u cijeloj ponovo  jedinstvenoj  BiH)  baš Ti i izvedeš na pravi put, kao neka nova  opcija, u ovome tako dosadnom političkom okruženju. Sve je moguće, zašto ne.

Pa možda Te i izaberu za gradonačelnika udruženi građani Banja Luke.