Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Nije Emina Ramović fašista već ste vi licemjerni

Juče su se građani Bosne i Hercegovine cijeli dan na društvenim mrežama toliko zgražavali nad anketom koju je kreirala izvjesna Emina Ramović za potrebe svog magistarskog rada, da su natjerali i mnoge portale da prenesu sporni upitnik.

E, pa građani Bosne i Hercegovine, a domaći ekskluzivni i lešinarski mediji,  želim da vam saopštim da sam i diplomirao i doktorirao koristeći ankete slične anketama kolegice Ramović i to na uzorku srednjoškolca u Bosni i  Hercegovini. Jel' meni možete reći da sam fašista, šovinista i da kvarim vašu djecu?

Da pojasnim, i u diplomskom i u doktorskom radu koristio sam modifikovanu Bogardusovu skalu socijalne distance, koja se koristi već 80 godina, mjerio stereotipe prema etničkim grupama (Srbima, Hrvatima, Bošnjacima, Romima i dr.). Da, pitao sam ih da li bi voljeli da im šef bude druge etničke grupe, da se druže sa drugima, da se vjenčaju sa njima? Pitao sam ih i za stereotipe tj.  jesu li Srbi lijeni, Bošnjaci čisti, a Hrvati kukavice?

To je sasvim legitiman istraživački metod psihologa, sociologa, pa eto i profesorica engleskog jezika, da se izmjere distance i stereotipi. Takva istraživanja se rade i u svijetu.

Djeca i mladi ljudi u pristojnim društvima, što bosanskohercegovačko svakako nije, na ova pitanja odgovaraju da nema problema da im šef na poslu bude Bošnjak, zet pravoslavac, prijatelj peder a cimer na ekskurziji Hrvat. Elem, zar vi građani mislite da se etnička distanca, stereotipi i predrasude stiču i razvijaju tako što djeca odgovaraju na ovakva pitanja? Ako mislite ili ste budale ili licemjeri.

Dragi moji građani svi mi funkcionišemo pomoću stereotipa i predrasuda, samo kod nekih one nisu toliko dominantne i usmjerene na pojedine narode. Etnički stereotpi i predrasude nisu urođene, one se stiču kroz vaspitanje. Naučnici kažu da djeca već sa sedam ili osam godina imaju uveliko formirane etničke stereotipe, karakteristične za lokalne zajednice u kojima žive ali da to nije praćeno konzistentnim i nestalnim emocijama. Oni se tada ne identifikuju s sopstvenom grupom već se distanciraju od drugih etničkih grupa. Jasno je da razvoj etničkog identiteta kod djeteta zavisi od njegovog kognitivnog razvoja, ali i od sredine u kojoj se to dijete razvija. Ovaj proces je mnogo izraženiji u sredinama u kojim je etnička pripadnost važna, kakva je Bosne i Hercegovina.

I šta ćemo sad?

Etničke predrasude i stereotipe djeca nose iz porodica, škole, vršnjaka i medija. Dragi moji roditelji čuju vaša djeca kada u toplini doma svoga jebete mater ustašama, balijama i četnicima, kada se oduševljavate svojim ratnim zločincima i kada pričate kako ste samo vi žrtve rata. Pročitajte malo, brižni roditelji, udžbenike iz kojih vaša djeca uče, pogotovo istoriju, BHS jezik, geografiju, da vidite šta je njihova domovina, koji je glavni grad a koji narodi (ne)prijatelji. Pitajte ih šta skandiraju na stadionima kad odu s prijateljima na utakmicu i ko su im uzori? O medijima neću trošiti riječi, jer dobro znate ko sve gostuje na televizijama i priča o svemu i svačemu. Komentare na interentu, dragi moji roditelji, pišu i čitaju naša djeca, htjeli ili ne to da priznamo.

Što se tiče ekskurzija, sve je više roditelja koji nemaju novca da djecu šalju na njih, a i one su najčešće organizovane tako da se obilaze etnički očišćene teritorije.

I da, moj doktorski rad je pokazao da svak' voli da se druži sa svojima, a svi zajedno najmanje sa Romima. Da je njihov narod najljepši, najbolji, najpametniji i sve tako u superlativu, dok su drugi narodi ružni, prljavi i zli. I tako je već 30 godina.

Pa zar mislite da se Ante iz zapadnog dijela Mostara bojao Bošnjaka zbog one emisije ili anketiranja, a ne zbog vaših čovića i izetbegovića koje tako revnosno birate svake četiri godine?

I na kraju, dragi moji građani, imajte na umu da nauka treba da bude u službi dobra, ali ona nema obavezu da bude i politički korektna i nije normalno da ubijate glasnika zato što vam se ne dopada poruka. Vrijednost jedne ankete, istraživanja ili naučnog rada ne mogu, niti smiju da određuju roditelji, društvene mreže i mediji, jer se to na kraju pretvori u pljuvanje i omalovažavanje. 

Jedina greška Emine Ramović je u tome što za ovo istraživanje nije tražila i dobila saglasnost od roditelja djece koja su trebala da učestvuju u istraživanju, za sve ostalo ima mentora.

P.S.

Koleginice Ramović upitnik bi svakako mogao biti mnogo mnogo bolji, a pitanje O13 bih izbacio u potpunosti.

 

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog