Prošlo je godinu dana od predizbornog TV duela Ognjena Tadića i Milorada Dodika. Po mnogima, nastup Ognjena Tadića, odnosno bahata taktika preuzeta od protivnika, presudila je predsjednički izborni rezultat. To opoziciji u Republici Srpskoj, a predstavnicima vlasti u Bosni i Hercegovini nije bila dovoljna opomena, pa su na svjetlost dana iznosili mnoge afere, što je pohvalno, ali su za dokumentovanje istih koristili „onostrane“ izvore, koji su ih pokopavali još više. Valjda su očekivali da se predstavnici vlasti neće boriti, već pognute glave slušati i priznavati sve što oni kažu. Naravno, ove greške vlast je majstorski iskorištavala i ono zbog čega su trebali da odu, postalo je njihovo osnovno oruđe u borbi protiv dezorjentisanog protivnika. Tako su lako mrlju zvanu Mile Radišić okrenuli u smjeru korumpiranosti opozicije, a odbijanje sastanka kod Predsjednika Republike Srpske (ko god on bio, i koliko god se sa njim slagali ili ne) vlast je veoma lako okarakterisala kao izdajničko djelovanje.
Šlag na tortu je bila konferencija za novinare ministra bezbjednosti Dragana Mektića, koji je sa željom da bude veći Milorad Dodik od Milorada Dodika na najprimitivniji način i rječnikom loše rangiranog osnovca iznio salve optužbi i uvreda prema novinarima RTRS-a i uređivačkoj politici te kuće (koja je svakako upitna). Situacija je bila toliko dramatična, da su u zaštitu kolega stali i novinati RTV BN, koji redovno primaju slične poruke od vladajućih, i uglavnom ih niko ne štiti.
Da stvar bude još gora, iz Saveza za promjene stižu poruke da se njima zamjera kad urade nešto što vlast stalno čini. Gospodo draga, naravno da ćemo vam zamjerati, jer mi želimo da nam bude bolje, a ne isto ili gore. Jedna bahatost nam je dovoljna, ne igrajte tako, jer ispada sa ste zadovoljni svojim sadašnjim pozicijama, na koje računate i u budućnosti, a građanima Republike Srpske planirate opet poručiti “laku noć”.
