Parafraziram Ruzveltovu rečenicu da ima dvije vrste ljudi, oni koji dugo leže budni i oni koji se dugo ne probude, iako su ustali. Prevodeći misao na stanje u RS, s tim da ovo nije komentar niti analiza onoga što se desilo u Parizu i kod nas u Rajlovcu, jer to traži dublje i šire analitičko „češljanje“ u BiH i globalnije, a ja nisam politički analitičar, ipak se pitam da li mi u RS spavamo, iako smo ustali. Uljuljani, izgleda da se ne osvrćemo na nastavak uvreda i blaćenja ljudi, koji nedavno dobiše orden Presjednika RS. Moje lično uvjerenje je da kritičari koji ih blate, bolje ne misle ni o borcima i invalidima u RS. Izgleda da neke od dušebrižnika ovdje ne muči pitanje teškog života običnih ljudi, pad životnog standarda, ali posebno ne nepostojanje zajedničke, nacionalne političke platforme, a u zadnje vrijeme i strah od bliskog susreta sa teroristima - nego ko jeste zaslužan za stvaranje RS, a ko nije. Da ne nabrajam pojedinačno, oni znaju koji su.

Da potsjetim, ako je već zaboravljeno: glasanjem i političkom platformom poslanika Prvog saziva Skupštine srpskog naroda BiH, koja je poštovala volju srpskog naroda, izraženu na referendumu, a u skladu sa Ustavom SFRJ, da živi u tada postojećoj, zajedničkoj nam državi, mi smo naše pravo da živimo u toj zajedničkoj državi, za koju smo mi Srbi izginuli više i gore nego drugi, branili demokratskim putem, dakle našom političkom voljom i institucijom koja je izrazila tu volju, štiteći svoj narod od novog, vrlo izglednog genocida. Bez toga teško da bi se u datim okolnostima mogao organizovati otpor još jednom pogromu poslovično razjedinjenog srpskog naroda. Mi, Srbi, dakle, nismo rušili ni SFRJ ni BiH, naprotiv, niti smo u sopstvenoj zemlji mogli biti agresori. Ta priča postaje smiješna, koliko je besmislena, jer su rušitelji bili drugi, a priča služi stvarnim krivcima da prikriju, svaki svoj udio, u tom zločinačkom projektu.

Srpski nacionalni korpus sada je razjedinjen upravo politikom onih kojima je narod dao povjerenje, vjerujući u njihove dobre namjere. U praksi, medjutim, pojedini poslanici što javno što tajno, zloupotrebljavaju povjerenje naroda, slušajući nedobronamjerne strance i tako salabeći RS, veličajući centralističku BiH u kojoj, medjutim, i dan danas živi na stotine„ dobronajmjernih„ mudžahedina tj. potencijalnih terorista. Očekivanje da se Bošnjaci sami obračunaju s tim zlom možda jeste moguće, ali to tek treba da vidimo u praksi. I tek tada biće to iskrena platforma sa koje se, možda, može krenuti dalje.

Medjutim, država u kojoj glavnokomandujućem generalu Armije BiH na autoputu u tunelu „neki nestašni zaposlenik iz OBS-a „ (zamislite taj fenomen !!), pripremi topovski udar, a general nema obezbjedjenje vojne policije (ja sam kćer oficira pa mi vojnička pravila nisu strana) tamo gdje je vojna i policijska uniforma meta terorista - tu nema ni države ni vojske! Bez obzira što čuveni politolog –pravnik ili obratno prof. dr. Mahmutćehajić, fanatično odano, misli da je ova BiH ista ona bivša BIH, da se u medjuvremenu ništa nije desilo i da naš multipersonalni brak, sklopljen u USA , sa sve Ustavom, sa Aneksima, sa Inckom, sa pitaj Boga s kim sve ne - ipak može i obazeno m o r a opstati!

Konačno, moje kakve-takve nade da ipak negdje može da se počne ispočetka sahrani nedavno i čuvena majka Hata u Srebrenici (jer ona tamo nije bila slučajno) kad je gdin.Vučić ponovo došao kao mirotvorac i donator na mjesto gdje mu je umalo bilo stratište , kad reče i ne trepnu: „Ćim je prošao ovu kapiju, priznao je gonocid !“ To je bilo na TV-u samo jednom. Taj dan! Za razliku od nje, naše nesrećne majke, u potpunoj ilegali, udaraju se šakama i lobanjama mrtvih sinova u grudi na njihovim humkama. Vidimo ih samo na parastosima ili kad im, što reče Ćopić u onoj čuvenoj pjesmi uručuju ordenje „U sali tihoj kao tuga, starica majka ... „ One se u politiku ne miješaju, dok bi Hata, bez ikakve pripreme i prevodioca, odmah mogla da drži govor i u UN o globalnoj politici velikih sila, o Armiji BiH, o Srbima ćetnicima, o genocidu, jer je, iskreno mislim, u medjuvremenu sigurno savladala engleski jezik!

I dok gledam prve pahulje u Banja Luci, mislim da li neko među uvedenima u tajne kao što je napr. mladi i veoma perspektivni Borenović B., što pametuje o RS udaljen od realnosti, a vrlo blizu stranim sponzorima, kao što reče Predsjednik RS , gostujući neku veče na RTRS –u u, do sada, po meni, svom najboljem nastupu, a njemu, valjda, treba vjerovati , može da kaže otvoreno šta h o ć e , ako n e ć e ovo što imamo , a za šta su izginule hiljde i hiljade boraca. Ako su mu pokazali put budijenja, neka to slobodno javi . Kome ? Pa, borcima i veteranima RS ! A , onda bi se iznenada mogli probuditi i ugledati stvarnost i svi oni koji spavaju,čekajući „zasluženi“ zimski odmor, recimo u Kitzbühl-u, ili negdje u brdima Francuske.

E, onaj ko ih stvarno dobro prodrma, pa se otrijezne, nesumnjivo je zaslužio orden.

Za hrabrost, naravno.