Dok umorni g. Čubrilović sa govornice Skupšine vapi za kvorumom, a poslanici jednom nogom već u nekom od dobrih restorana s dobrim primanjima u džepu, penzionerski vođa, čuveni g. Rakulj (koji izgleda kao da je tek izvučen iz mutne vode) šapnu nešto o razgovorima o povećanju penzija poslije Nove godine, pa se čak i usudi da zaprijeti nekome sudom! Kome bi prijetili penzioneri, ta šačica od nekoliko desetina hiljada zadovoljnih, zdravih, lijekovima, paketima hrane, pelenama, deterdžentima itd. obezbijeđenih ljudi i kome može nauditi zavjetni Rakulj, taj lik koji bi, kad bi ovo oko nas bilo normalno, a nije – mogao još jedino da povede unuče u vrtić, ili u školu – pod uslovom da ga putem ne izgubi.
Ima naravno i nekih dobrih vijesti.
Zamislite šta sve može da obezbijedi 25 KM povećanja plate mjesečno. A tek najniži lični dohodak – e to je tek cifra! Taj iznos se daje za prosječne čizme neke sponzoruše u dobroj radnji. A najniži dohodak za radnike u RS – e toliko košta parfem nekog dobrog brenda kao poklon za Novu godinu.
I šta? Ništa, naravno.
I dok sve poprima obrise vodvilja, javna scena bruji kao košnica, afere, slučajevi hapšenja za ratne zločine, za krađu dizela, pa onda sve začinjeno tornadima cunamijma i slično. Najznačajnija od svih vijesti kod nas – malignija i od onoga gore pomenutog – vijest koja je uzburkala našu javnost, koja lavira od otupjelosti do ekstaze tj. granice izdržljivosti – jeste vijest o problemima sa vizom našeg Predsjednika. Pitam se šta je tu tako zagonetno – da javnost prosto kipti pitajući se šta će biti na kraju. Što je neobično da naš Predsjednik ode u Ameriku u vrijeme inauguracije D. Trampa na poziv, recimo, Udruženja iseljenika tj. naše dijaspore – da se i o n pojavi u SAD- u, bez obzira o kojem se event-u radi. Kao važno je što je rečeno da se radi o pozivu za inauguraciju – a to kao nije t a j poziv, nego neki drugi. Kad putuje g. Ivanić , ili g. Izetbegović, ili gđa. Cvijanović, ili Vaske, ili Puhalo po Americi – niko ništa ne pita. To je normalno, ali kad putuje jedini PROBLEM Zapadnog Balkana, taj za sve nedaće zajedničke nam BiH, kriv Mile Dodik – e tada nastaje problem.
Šta treba da uradi Predsjednik RS-a da bi bio iz BiH, čega treba da se odrekne da bi bio podoban tj. da gđa. Kormak blagonaklono klimne glavom i kaže YES. Da sam uđe u Tužilaštvo BiH i kaže da je KRIV što nije moguć suživot, a druga strana vapi za istim. Jer, njega gđa. Kormak ne krivi za kriminal, afere u bankama, kredite i slično (koliko sam shvatila, to sada čini inkvizija –tj. tužilac Izetbegović) nego traži da se o d r e k n e svoje odn. politike SNSD-a. A znamo i koje. Da je i od Adminsitracije – mnogo je.
Žalosno je to da putovanje Predsjednika RS –a Dodika u Ameriku nisu podržali baš oni iz BiH. Nama ne smeta da oni lobiraju svakoga koga mogu u svijetu ,a njima smeta naš Predsjednik na nekom balu u Vašingtonu. Pa, ako to nije tako važno –zbog čega je to prime vijest. Zbog laži !? Ma pustite gluposti! Laži oko nas ima toliko da je ova „blamaža“, kako je Hrvati nazivaju, dječja igra spram onoga šta oni, ali imnogi drugi u politici, svakodnevno rade.
Živjeti sa minimalcem je teško . Veoma teško. Ali, može biti još teže, jer izgledi nam nisu najbolji. To je činjenica. Ali , ipak bismo morali imati makar malo onoga što ja cijenim kod Hrvata . Prijatelj Srbin pita prijatelja Hrvata kako oni tamo u Hrvatskoj žive , jer se svašta čuje, da su plate male ,da se ljudi masovno iseljavalju ..itd. ,a ovaj odgvoara : „ Neka je i tako, ali mi imamo svoju hrvatsku državu.“
Sve najbolje u 2017. godini, prije svega dobro zdravlje, želim svima, slagali se sa mnom ili ne.
