Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Suočavanje sa prošlošću na Veliki četvrtak

U četvrtak 13.04.2017. godine u Foči je bila planirana projekcija dokumentarnog filma “Makedonac”, o bošnjačkom oficiru Amiru Reki koji je u junu 1992. godine spasio 44 srpska civila iz sela Bučje kod Goražda i to tri dana nakon što je dobio vijest da su u njegovom rodnom selu Gudelj u fočanskoj mjesnoj zajednici Jošanica ubijeni njegova majka, djed i još pet članova familije.

Projekcija je otkazana zbog protivljenja nekoliko fočanskih mladića, da se film prikaže na Veliki četvrtak.

Ako je ikada ovaj dokumentarni film trebao da bude prikazan u Foči, trebao je biti prikazan na Veliki četvrtak, jer ako je vjerovati našem narodu Veliki četvrtak  je dan kada se grešnicima, nakon iskrenog pokajanja, opraštaju grijesi.

Kažu da ti mladi ljudi ne pamte rat, a vjerujem da sebe opažaju kao dobre hrišćane i Srbe,  ne shvatajući da su se pretvorili u šoviniste.

Da ti mladi ljudi iole poznaju ili prihvataju učenje Isusa Hrista u postupku Amira Reke bi prepoznali heroja koji je u sred rata odbio da izvrši suludo naređenje svoje komande, rizikujući ratni sud i prezir svoga naroda. Oni ne prepoznaju ni heroja koji je pobijedio ličnu tragediju i sačuvao svoj obraz, obraz Bošnjaka i oficirsku čast.

Ali ne možemo, niti smijemo, svu krivicu svaliti samo na te mladiće, jer oni su samo proizvod društva u kojem žive.

Od malih nogu oni su učeni da je njihov narod podnio najveće žrtve u posljednjem ratu. Oni svakodnevno slušaju o stratištima i komemoracijama svoga naroda iz prvog, drugog i ovog trećeg odbrambeno- otadžbinskog rata. Oni znaju o herojskim akcijama naše vojske, o oslobođenju gradova od neprijatelja, o herojima i generalima koji su spasili njihov narod od nestajanja. Na slavama će od svojih roditelja, rodbine i komšija slušati samo anegdote iz rata.  Oni svoju vjeru izjednačavaju sa svojom nacijom, pri tome poništavajući univerzalonost i hrišćanstva i islama. Njima se nije govorilo, niti žele da čuju,  o zločinima koje su počinili pripadnici njihovog naroda i u ime njihovog naroda. Oni ne vjeruju drugima. Neće pitati svoje roditelje šta su radili u proteklom ratu i gdje su nestale komšije druge nacije i vjere? Oni ljude dijele na patriote i izdajnike. Oni će uvijek naći opravdanje za zločine svog naroda, zločinom nad njihovim narodom, ne mareći za to da je zločin uvijek zločin. Oni će reći da se njihov narod samo branio i da se u ratu dešavaju ubistva.

Ti mladi ljudi su se od malih nogu spremaju za ovakav Veliki četvrtak u svojim porodicama, školama, svojim medijima, vjerskim objektima, svojim praznicima i po tome se ovi mladići iz Foče ne razlikuju mnogo od većine svojih vršnjaka u Bosni i Hercegovini.

Za njih su ljudi poput Amira Reke nepoželjni i opasni jer im kvare crno bijelu sliku rata. Kvare im herojsku sliku svoga naroda i dovode u pitanje čojstvo i junaštvo njihovih heroja. Za njih je Reko opasan jer jeste musliman, ali nije balija. Reko i njemu slični su za njih opasni jer dovodi u pitanje sistem vrijednosti koji su usvojili, u šta vjeruju i za šta se bore. Reko nije dio ovog sistema, za koji ti mladi ljudi vjeruju da je dobar i jedino moguć. On je alternativa, nešto novo i opasno.

Amir Reko je za njih gubitnik kojeg neće odlikovati, niti slaviti, ni Srbi, ni Hrvati, ni Bošnjaci. On je dobar čovjek koji „žulja“ savjest svih nas konstitutivnih „patriota“

Reka će slaviti samo Srbi iz sela Bučja kraj Goražda, koje su tog juna 1992. godine otpisali i Srbi i Bošnjaci.

#VasGlas #VasaPrica

 

 

1) Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka šest sati od objave bloga

2) Linkovanje mora biti na vidljivom mjestu, obavezno na početku bloga koji se prenosi

3) Slika blogera mora biti slika koja je objavljena uz tekst na Frontalu

4) Prenositi se može samo uz pismeno odobrenje Frontala

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog