Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Zašto moje dijete neće učiti da su četnici bili pokret otpora?

U udžbeniku „Društvo“ za 5. razred osnovne škole na strani 96. postoji lekcija pod nazivom „Kraljevina Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu“ i u poglavlju „Pokreti otpora nakon okupacije“ piše „ Radi odbrane svojih porodičnih ognjišta i sopstvenih života, s vremenom je narod formirao pokrete otpora. Četnički pokret, na čijem je čelu bio Dragoljub- Draža Mihailović, zalagao se za borbu protiv okupatora i opstanak kraljevine sa dinastijom Karađorđevića na čelu. Pored toga, smatrali su da treba sačekati povoljniji momenat za ustanak, jer su okupatori bili suviše jaki“.

I ne samo da piše, nego su četnici stavljeni ispred partizana. U Planu i programu za „Društvo“ 5. Razred piše da poslije ove lekcije treba da bude da učenik može da objasni „sličnosti i razlike u djelovanju partizanskog i četničkog pokreta u Drugom svjetskom ratu“.

I dok moj mozak deformisan socijalističkom istorijom, Titovim stazama revolucije i partizanskim filmovima, pokušava da vidi sličnosti i razlike u djelovanju partizana i četnika, tj. da se sjetim tog otpora koji su četnici pružili Nijemcima i Talijanima, odlazim na Plan i program „Istorije“ za 9. kazred osnovne škole gdje se uči 20. vijek, ne bi li naučio sve o tom četničkom otporu.

U Planu i programu za „Istoriju“ 9. razreda nalazim temu 8. pod naslovom naslov „Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu“, a unutar teme imamo kolonu u kojoj piše „Sadržaji programa/ Pojmovi“. U toj koloni pobrojene teme i pojmovi koje djete treba naučiti između ostalog i ovo „martovski događaji; generali B. Mirković i D. Simović; aprilski rat; kralj Petar II Karađorđević, podjela Kraljevine Jugoslavije; proglašenje NDH; Ante Pavelić; koncentracioni logori (Stara Gradiška, Jasenovac); Partizanski pokret otpora; Josip Broz Tito; Ravnogorski pokret; Jugoslovenska vojska u otadžbini; Dragoljub Draža Mihailović; ustanci u Jugoslaviji; Užička republika; bitka na Kozari; Igmanski marš; Prvo zasjedanje AVNOJ-a; bitka na Neretvi; bitka na Sutjesci; ZAVNOBiH; Drugo zasjedanje AVNOJ-a; desant na Drvar; oslobođenje Beograda; Sremski front; pobjeda nad fašizmom; posljedice Drugog svjetskog rata.“

Gledam ja ove bitke, AVNOJ-e, ZAVNOBIH-e i pitam se:

• Gdje je taj otpor četnika prema Nijemcima, Italijanima i Ustašama?

• Gdje su te velike četničke bitke protiv Nijemaca, Italijana i Ustaša, kada se spominju samo partizanske ofanzive?

• Hoće li nastavnica istorije imati vremana da djeci ispriča gdje su četnici bili u vrijeme Užičke republike, bitke na Kozari ili Neretvi?

• Hoće li im pokazati zajedničke fotografije četnika, ustaša, Talijana i Nijemaca?

• Hoće li im govoriti o razlozima zašto su Englezi i Amerikanci podržali partizane, a ne četnike?

• Hoće li im pored stradanja Srba u NDH spomenuti i stradanja Muslimana u istočnoj Bosni 1943. godine ili Hrvata u Rami 1942. godine?

Vjerovatno neće, jer nema toga u planu i programu, a nekako nije ni pametno danas pričati o tome, ali zato valjda služe roditelji da dopune njihovo znanje.

Moje dijete ovu lekciju neće učiti jer ne želim ni na koji način da u svojoj glavi izjednačava četnike i partizane. Jer ne želim da saradnici fašista, nacista i ustaša, ubice i koljači dobiju alibi za ono što su radili Srbima, Muslimanima i Hrvatima.

Ovo je lekcija koju će učiti od svog oca, čiji djed se borio protiv Nijemaca, Talijana, četnika i ustaša. Ovo su lekcije koje se ne uče radi ocjene, već da bi se razlučilo dobro od zla, hrabrost od kukavičluka, istina od laži. Dok je u mojoj kući nema revizije prošlosti i relativizacije zločina.

A kad dođe lekcija iz 1945. pričaćemo i o partizanskoj posljeratnoj „pravdi“, zašto ne?

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.

Komentari
Twitter
Anketa

Da li je opozicija u Srpskoj trebala učestvovati na mitingu u Banjoj Luci ili nije?

Rezultati ankete
Blog