Juče, 21. avgusta održan je sastanak predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljka Čubrilovića i Udruženja književnika Srpske i ako je vjerovati medijima Čubrilović je tom prilikom kazao “Književnici su hroničari jednog vremena, i narod koji nema takvu vrstu podrške teško da može da govori i da njeguje svoju tradiciju i istoriju. Nadam se da će vlast, koja god bude u Republici Srpskoj, imati razumijevanja za njihov rad i adekvatno ih podržati”. S druge strane predsjednik književnika Srpske je „izrazio zadovoljstvo zbog iskazane podrške radu Udruženja zahvaljujući kojoj će ono moći dati pun doprinos razvoju kulture i književne riječi u Srpskoj“, da bi potom razgovarali „o mnogim pitanjima značajnim za Udruženje, koje će zahvaljujući iskazanoj podršci uvjeriti sve da u Republici Srpskoj postoje izuzetno značajni pisci.“
Naravno, niko od pisaca Republike Srpske nije imao ni želje ni hrabrosti da postavi pitanje zašto je Tanja Stupar Trifunović, dan ranije izbačena iz programa “Kočićevog zbora”? Naime, organizatori 53. Kočićevog zbora su pozvali Tanju da nastupi na svečanom otvaranju Kočićevog zbora u parku “Petar Kočić”, a potom je izbacili iz programa „zato što se nekom iz Gradske uprave Banjaluke ne “uklapa” njena pjesma, ne sviđa naslov ili preduga im je“.
Teško je očekivati da se umjetnici Republike Srpske nadahnuti univerzalnim temama, nedokučivim za nas obične smrtnike, bave nečim što veoma nalikuje cenzuri. Ćutali su oni i kod mnogo dramatičnijih događanja: protjerivanje i ubijanje bošnjačkih i hrvatskih kolega, rušenje Ferhadije u Banjaluci i Aladža džamije u Foči, uništavanje komunjarskih spomenika i muzeja širom Republike Srpske, protesta zbog Picinog parka, slučaja Dragičević, prijetnjama novinarima, izvještavanjem RTRS-a i još mnogo toga. Oni ne dozvoljavaju da se njihova umjetnost uprlja dnevnom politikom.
I ne samo pisci i pjesnici, mudro ćute i glumci, režiseri, slikari, vajari i ostala srpska umjetnička bratija. Oni su iznad toga.
Za njih je društveni aktivizam vulgarni egzibicionizmom koji s gnušanjem ga odbacuju.
Tako šćućureni pod okriljem „socijaldemokratije“ oni čekaju da se nešto samo od sebe promijeni ili barem da kroz ova „vunena vremena“ prođu neokrznuti. Oni znaju da je ćutanje zlato i da je lojalnost vlastima mnogo isplativija od solidarnosti sa kolegama. Stavovi i principi su precjenjeni i samo je budalama do njih stalo, kao i do opšteg dobra. Njihova osrednjost je odavno shvatila, da mogu opstatati samo u hladovini vlasti koja će im omogućiti da se ogrebu za par honorara na manifestacijama od javnog značaja ili nekim sigurnim poslom u javnim kućama. Provokacija i propitivanje surove realnosti vode u nemilost, a direktna konfrontacija sa vlastima u siromaštvo.
Sebe doživljavaju kao individualce, jer nemaju hrabrosti da stanu uz svoje kolege i da se bore za svoje principe.
Zavučeni u svoje mišije rupe pisci, pjesnici, glumci, režiseri, slikari, vajari i ostali kreativci nadaju se da će ovo sa Tanjom Stupar Trifunović neće njima desiti i da će se iz ovog ništavila izvuću netaknuti.
Niko od njih ne želi da rizikuje svoj konfor da bi postao novi Oliver Frljić, Dino Mustafić, Mirjana Karanović, Svetislav Basara, Kokan Mladenović, Vladimir Arsenijević, Letu Štuke ili Dubioza kolektiv. Niko od njih ne želi da se zamjeri vlastima tako što će naglas izgovoriti ili napisati nešto protiv ove vlasti.
Po njima se ništa neće zvati.
Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije
