Latini rekoše da pametnom pristaje jakost, a jakom mudrost, ili drugim riječima dobro je da je pametan jak, a jak mudar. Kada bismo ovu mudrost prenijeli na našu POLITIČKU sitauciju, teško da bih, osim na prste jedne ruke, mogla da navedem političare u Republici, koji su pametni i jaki, a uz to i mudri. Kome bilo pravo - a kome krivo - na izvanrednom prvom mjestu je Onaj, /koji se pokaza i mudar i jak/ i koji sada, izgleda, drži sve konce u rukama. I onaj ko ga mrzi, i onaj ko mu zamjera štošta - i taj mora priznati da je ovo vrijeme njegove apsolutne političke nadmoći.

Jadikovke PDP-a vođe i plač ucvijeljenih dječaka iz SDS–a i njihovih mentora – teško da će ometati njegov put, jer da su mogli da ga spotaknu – ne bi on bio to što sada jeste.

Ali, fokus moje Scene 1 je danas na inauguraciji poslanika u Skupštini Republike. Prvo moram reći da je meni lično žao što zakletva za poslanike /a mogla je biti i za Predsjednicu RS–a, zašto da ne?! /nije završavala onom divnom rečenicom....parafraziram... svoje dužnosti obavljaću itd.....tako mi Bog pomogao!  Vremena su druga, malo je odgovornosti pred Bogom i ljudima za obećanja data prije izbora, nema onoga osjećaja ljudske časti, tako važnog  i značajnog u doba kada su se cijenile neke druge vrijednosti Praksa je sada da te u stranku može uvesti ujak, stric, može ljubavnica, ili ljubavnik, može te ubaciti na kompenzaciju neko dobro jak u stranci, a može i dobra donacija - ti sutra možeš „zanijekati“ da si blatio i žestoko pljuvao sadašnje kolege, možeš i ćutati kao pi...a važno je samo da dobiješ poslaničku stolicu. Jer ta stolica je i bila ono što je važno, pa je pragmatičnost i druge za srpske naivčine, spremljene fraze, samo pravadanje za opštu, što bi narod rekao postizbornu zaje......iju. Današnji prelasci ljudi iz ove u onu stranku, koji mogu biti svugdje i laprnadati  uvijek iste gluposti, samo za drugog gazdu - teško da će časno raditi patriotski posao, možda i hoće,  možda se ja varam, i dobro bi bilo da se varam - ali onaj ko jednom izda - izdaće ponovo.

Teška je i dugotrajna bila borba da se do ovoga dođe,  mislim na raspad SDS–a, ali i DNS i  ustoločenja PDP-a kao glavne opozicione stranke, koja to nije, a znamo i zašto. Vukotina „pobjeda „  na GO nije ništa drugo nego stanje bolesnoga i vitalno ugroženog pacijenta a konzilijum ljekara nije saglasan da li će  ga  liječiti   konzervativno tj. na duže  vrijeme , ili bi bilo  bolje operaciju izvršti  odmah. Predsjednik SDS -a  neće da se povuče pred kosovcima, debeovcima, komunistima, prodanim dušama i inim – mada sam vidi da situacija nije dobra, a vrijeme teče li - teče – baš kao što je godinama bilo u SDS–u. Dok se oni srede - evo lokalnih izbora.

I šta? Ništa!  

Prosto ne mogu da vjerujem da neko nije uklonio mladoga Vukanovića iz skupštinske sale /izveo ga da se ohladi i dovede u red/ tog, meni simpatičnog, ostrašćenog borca za pravdu i istinu, ali potpuno neprimjerenog ponašanja u odnosu na Instituciju i značaj onoga što se u skupštinskoj sali tada događalo, da ne govorim o poštovanju pozvanih ličnosti. Znamo, jadna nama majka, da mi Srbi, prečih zvanica od one dvije žene danas nemamo, ako izuzemo predsjednika Vučiča, bez obzira šta ko o tome mislio!

Nije, dakle, sporna Vukanovićeva sizifovska borba sa spisima i dokazima, njegova istrajnost njegova nepresušna opziciona snaga – sporno je njegovo, skoro pa prostačko, ponašenje i upoređivanje Skupštine RS-a sa  bordelom, misleći valjada na prodaju ruku, ali to je bilo strašno omalovažavanje s v o j e   Institucije u kojoj će da se bori, što je valjda i htio, da nama bude bolje. Taj njegov prvi nastup u Skupštini mene je strašno razočarao, te sam pomislila  da  ako ostatak opozicije bude OPET igrao na istu kartu, a izgleda da hoće, na mlaćenje prazne slame, priče o aferama pojedinaca, korupciji, na zviždanje, napuštanje radnih mjesta /jer to jesu radna mjesta koje im je darovao narod/, ako među njima nema mudrih i jakih glava, strpljivih pametnica iz sjenke, koji trasiraju put onima, koji su dobili šansu da govore u ime naroda - od ove opozicije neće biti ništa.

Priča o kupovini glasova i  krađi, neće piti vode na sljedećim izborima pa ako ne bude ništa novo - biće to potpuni debakl nedoraslih i politici nevještih poletaraca, koji nemaju pojma o tome šta  bi trebalo da rade, ali i onih koji su se zalijepili za skupštinske stolice godinama. Bez vidljivo skršenog oca Davora, teško da bi o v i opozicionari pokrenuli neku veću mjesnu zajednicu, a svakako ne narod u RS da organizuje proteste zbog  eške ekonomske situacije i sve goreg standarda.  

Stoga performansi, igrokazi, dijeljenje bijelog hljeba, velikodušna obećanja, davanje svojih plata kojekome i slično mogu biti simpatični, ali nisu oružje za promjenu  bilo čega a kamo li argumentacija protiv onih, koji mudro /a dovoljno su jaki da mogu da provedu ono što obećavaju/ gaze putevima smišljene, p l a n s ke  politike, ciljeva o kojima ne govore, a o njima stalno misle i njima se nadaju - dakle onih koji danas već pokrivaju davno zamišljene granice  svoga  uticaja, davno zadate političke koordinate, kojih se dosljedno ne odriču.

O inauguraciji predsjedničke Trojke u Sarajevu, o eventu koji svojom organizacijom slikovitošću, značajem, likovima i nadasve porukama - prevazilazi sve već viđeno -  drugi put.                                     

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije.