Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Na ljutu ranu, vanredno stanje

Dok čitate ovaj blog, u Republici Srpskoj traje vanredno stanje, a to znači da predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović ima pravo „da na prijedlog Vlade ili po sopstvenoj inicijativi i nakon što sasluša mišljenje predsjednika Narodne skupštine, donosi uredbe sa zakonskom snagom i o pitanjima iz nadležnosti Narodne skupštine i imenuje i razrješava funkcionere, koje bira, odnosno imenuje i razrješava Narodna skupština.“ član 81. Ustava Republike Srpske.

Ono što je mnogo važnije je činjenica da „Aktima Narodne skupštine, odnosno aktima predsjednika Republike ako Narodna skupština ne može da se sastane, za vrijeme ratnog stanja koje proglase institucije Bosne i Hercegovine i vanrednog stanja mogu se, izuzetno, dok to stanje traje, obustaviti pojedine odredbe Ustava koje se odnose na donošenje zakona, drugih propisa i opštih akata i preduzimanja mjera republičkih organa i na pojedine ljudske slobode i prava, OSIM sloboda i prava iz čl. 10, 11, 13, 14, 15, 17, 18, 19, 20, 24. i 25. Ustava, mijenjati organizacija i ovlašćenja izvršnih, upravnih i pravosudnih organa i njihov personalni sastav, kao i teritorijalna organizacija u Republici.

Teorijski to znači da nam vlast može:

  • Ograničiti vašu slobodu i ličnu bezbjednost,
  • Možemo ostati bez jednake zaštite svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom tj., bez mogućnosti žalbe,
  • Mogu nam ograničiti kretanje i boravak na teritoriji Republike Srpske,
  • Mogu nas prisluškivati i kontrolisati komunikaciju,
  • Tajnost ličnih podataka više ne mora da važi,
  • Mogu cenzurisati medije,
  • Mogu zabraniti naučno, umjetničko i kulturno stvaralaštvo,
  • Mogu zabraniti javna okupljanja,
  • Mogu zabraniti političko djelovanje,
  • Mogu ograničiti javno iznošenje mišljenja o radu državnih i drugih organa i organizacija.

Mnogo je načina da se ova pandemija u Republici Srpskoj zloupotrebi, ali ne samo u njoj, jer vidimo da se o tome javno i intenzivno govori i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori.

Budimo pošteni, vlasti na Balkanu, pa ni u Republici Srpskoj, nikada nisu mnogo držale do ljudskih prava i sloboda. To je nužno zlo, sa kojima su morali živjeti. Pa sjetimo se svih onih obojenih revolucija u posljednjih deset godina i sistematskog „uzgajanja“ paranoje i stvaranje imaginarnih vanjskih i unutrašnjih neprijatelja Republike Srpske. Sjetimo se šta su govorili o protestima na Trgu Krajine. Sjetimo se kakvim riječnikom se opisuje opozicija.

Dodamo li tome stavove vlasti o nevladinom sektoru koje redovno optužuju da su strani plaćenici i izdajnici, sasvim je normalno da na pomen vanrednog stanje imate grč u stomaku.

Koliko im je stalo do ljudskih prava najbolje govori objavljivanje imena onih koji ne poštuju karantin ili izolaciju. Šta su očekivali objavljivanjem tog spiska, da građani umjesto policije pruzmu pravdu u svoje ruke?

Ja nemam poroblem sa vanrednim stanjem, jer na ljutu ranu, nekad treba stavit i ljutu travu ali imam problem sa ljudima koji će to provoditi. Koliko imate povjerenja u Dodika, Stevandića, Cvijanovićku, Đokića, Viškovića, Pavića i Čubrilovića? Ja nemam, jer svi oni su fosilni ostaci 90-ih, a znamo kako su se tada poštovala ljudska prava.

Ne plašim se ja da će oni ovaj period iskoristiti da bi se obračunali sa opozicijom, medijima, nevladinim sektorom, jer oni to rade i kad je stanje redovno, plašim se da će nam vanredno stanje proglasiti kao normalno, i za naše dobro, jedino moguće i kada nestane virusa.

Duboko se nadam da nikome iz vlasti u Republici Srpskoj neće pasti na pamet da ovo zloupotrebi, ali kad vidim kako se provodi Odluka o zabrani lažnih vijesti i širenja panike nije mi svejedno.

Jednako tako očekujem od građana da se strikno pordržavaju uputa i naredbi koje dolaze od vlasti, jer nema opravdanja da svako veče 80 ili 100 „pametnjakovića“ svjesno krše policijski sat. Da pojedinci bježe iz karantina i samoizolacije, trgovci dižu cijene u nebesa. Jer upravo ti građani i ti trgovci daju povoda vlastima da donose ovakve mjere.

Ljudska prava su kao i zdravlje, najčešće o njima ne vodimo računa dok je sve u redu. Ona se lako se izgube, a tek da ih izgubiš shvatiš koliko su nam bila važna.

Zato perite ruke, držite ostojanje i mislite svojom glavom.

 

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (29.03.2020)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal

Komentari
Twitter
Anketa

Да ли ћете искористити туристички ваучер?

Rezultati ankete
Blog