Aleksandar Savanović

Crkva smrti

1. U svjetlu događaja iz prethodnih par mjeseci prinuđeni smo na jedan nepristojan tekst koji će možda povrijediti „osjećanja“ nekih vjerujućih ljudi. A kao što znamo, malo ko je tako emocionalno nježan i „osjetljiv“ na povredu svojih osjećanja kao što su to vjernici i crkveni „velikodostojnici“. No to ih, naravno, ne sprječava da stalno zabadaju svoj nos u tuđe živote i osjećanja ljudi – od toga kako se ko i s kim sexa, s kim ko i kako treba da pravi bračnu zajednicu, pa sve do toga šta ko treba da radi sa svojim tijelom.



Šampion ovih podmuklosti je notorni Irinej Bački, koliko čujemo jedan od kandidata za tron patrijarha. U jednom od svojih karkaterističnih uradaka on npr. kaže sljedeće (saopštenjem svoje eparhije): „U Crkvi postoji jasna hijerarhija koja mora da se poštuje. Sramno je da neko sebi daje za pravo da javno komentariše i kritikuje crkvene velikodostojnike.“ Ovo je navod iz antologijskog teksta: https://eparhijabacka.info/sveto-pricesce-univerzalni-lek-razmisljanja-jednog-lekara/13/00/17/06/2020/ jednog od mnogih tog tipa, koji kao da su preuzeti iz nekog ranosrednjevjekovnog inkivizicijskog priručnika, i koji zaista svakome preporučujemo da pročita, kao primjer epidemije bezumlja u sred epohe civilizovanosti.



2. No ne bismo se zamajavali ovim ekscentričnim shvatanjem slobode govora, da ona nema ozbiljne posljedice. Ne na osjećanja nas ateista i ostalih „bezbožnika“, „satanista“, „izdajnika“, „autošovinista“ etc, već na živote ljudi, građana ovih naših država. Tako ovaj genije vjere, u istom saopštenju kaže sljedeće: „Novonastala situacija se može posmatrati kao senzacionalističko-politička medijska kampanja protiv Svetog Pričešća, suštinski protiv same Crkve. Napad na Pričešće je napad na vernika, na Crkvu, na Hrista lično. S tim u vezi je još u martu, na početku krize, Sinod Srpske Pravoslavne Crkve izdao saopštenje u kome se između ostalog kaže da će se u Crkvi poštovati propisane mere za ovaj teški period, ali da niko nema prava da ulazi u liturgijski prostor i bilo šta menja bilo u načinu bogosluženja bilo u načinu pričešćivanja vernika, kao i da Sveto Pričešće kao najsvetije i najvažnije za vernike ne sme da im se uskrati. “

I dalje, ni manje ni više do sljedeće:

„Pričešće nema neželjenih efekata. Sveti Vladika Nikolaj je eksplicitan: 'Kako se neko može razboleti od leka?' Koliko se ljudi svesno truje i truje svoje bližnje duvanskim dimom? Koliko ljudi svakodnevno u telo dobrovoljno unosi razne hemikalije, a došlo se do toga da se dovodi u pitanje Sveto Pričešće?“

Što je još gore, ovo nije stav samo jednog poremećenog zilota, nekakav nesretni izuzetak ishlapelog starca, već, na žalost svih nas, a na sramotu SPC, masovno prihvaćeno stajalište sveštenstva:



Ovakva su saopštenja i prakse na granici zakonitog, a moralno i etički su zaprepašćujuća. Šta misliti o nekoj vjerskoj skupini koja u sred epidemije propagira nepoštovanje epidemijskih mjera i preporuka ljekara? Umjesto čega preporučuje slijeđenje autoriteta vladike Nikolaja.

3. Samo po sebi to i ne bi bilo tako strašno – ovo treba biti slobodna zemlja, i ako neki ljudi žele da se ubiju, šta reći? – tragedija; ali ok to je sloboda. Premda ti isti ljudi uskraćuju takvo pravo drugima – recimo kada agituju protiv eutanazije. No pravi problem je što njihove prakse šire zarazu i na druge. SPC je tokom epidemije postala prava pravcata „crkva smrti“ koja se ponaša kao da želi što više (i što brže) vjerujećeg i nevjerujućeg naroda poslati u gornji ili donji svijet, kako se već kome odreže na „Sudu“. Scene koje smo svjedočili tokom cijele epidemije, recimo: pričest nakon smrti patrijarha: https://twitter.com/Jovanana/status/1330081235310350339; celivanje: https://twitter.com/Jovanana/status/1330059619574681600 i sl, iz perspektive XXI vijeka predstavljaju nevjerovatan primjer ludila, neodgovornosti i thanatosa. Ove biološke bombe, naravno, dovele su do enormnog širenja epidemije. S obzirom na ovakve prakse SPC je postala najveći izvor i širitelj zaraze, jedna prava bioteroristička organizacija. Podaci za Crnu Goru nakon sahrane Amfilohija govore sami za sebe: prema podacima SZO (https://covid19.who.int/table) u dvije sedmice nakon sahrane broj zaraženih je gotovo učetvorostručen.


4. Unatoč ovih činjenica, država konstantno odbija da reaguje. To je, naravno, posljedica dijabolične sprege trona i oltara, države i crkve, u kojoj se vladajuće strukture ne libe da žrtvuju živote svojih građana za glasove vjernika.

5. Ali kada je država, pravosuđe i MUP već odbila da reaguje, na scenu je stupilo samo proviđenje. Niko drugi do sam gospod je odlučio da opomene svoje zabludele ovozemaljske predstavnike. SPC je postala ne samo najveći izvor zaraze, već i najveća žrtva „nepostojećeg“ virusa. Tako je božija kazna u formi virusa pokosila između ostalih i Mitropolita Amfilohija, i patrijarha Irineja, i episkopa Milutina, i raščinjenog episkopa Artemija. A broj zaraženih unutar SPC više nije moguće ni pratiti:od vladike Davida Kruševačkog, Vladike Rakite, episkopa Davida, desetina monaha sa Atosa (https://lat.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=402195),sedamnaest sestara manastira Žiča (https://direktno.rs/korona/314671/manastir-zica-koronavirus.html),deset monahinja i igumanija manastira Pećke patrijaršije (https://www.blic.rs/vesti/drustvo/zbog-korone-zatvorena-pecka-patrijarsija-zarazeno-10-monahinja-i-igumanija-zabranjene/ytj0nkh), pet članova crkvenog hora manastira Rukumija, vjernike u manastiru Donja Bišnja, itd, itd, itd.

6. Umjesto da ovo što im se događa u samoj SPC shvate na istinski hrišćanski i avgustinovski način - kao božiju poruku, opomenu i kaznu za grijeh, za Pad, neki u SPC u ovim događajima vide ni manje ni više do napad i zavjeru (sotonističku, ateističku, komunističku, globalističku etc) protiv SPC, i shodno tome, i vaskolikog pravoslavlja:


Svako ko zna išta o hrišćanstvu zna da je upravo takav stav jedno antihrišćansko tumačenje istorije, koje samo po sebi svjedoči koliko je u SPC malo hrišćanstva a puno neznanja, zatucanosti i antihrišćanskog shvatanja svijeta i ljudske istorije.

Vjernici i SPC, ako su istinski hrišćani, ove nedaće trebaju shvatiti kao kaznu za grijeh, za vlastiti Pad. Grijeh gordosti i iskušavanja boga. Grijeh odsustva ljubavi i odgovornosti prema bližnjima. Grijeh sujete pretpostavljanja sebe, vlastitih praksi i potreba, dobrobiti zajednice kojoj pripadaju.
Zato SPC treba da se u pravom hrišćanskom duhu pokaje, prizna svoj grijeh počinjen tokom pandemije i dovede do svjesnosti o čemu se radi. Tada će i skinuti prokletstvo COVID-a sa sebe, i prestati biti crkva smrti, i ponovo postati crkva života. Ako već ne zbog nas bližnjih, onda zbog brige za vlastito spasenje. Ne idealizujemo stvar, i ne umišljamo da tu puno sveštenstva uistinu vjeruje u boga, ali oni koji vjeruju možda bi se trebali zapitati kako će svevišnji gledati na ova njihova budalesanja i nepočinstva kada mu „dođu na istinu“.

Za razliku od ljekara koji se nadljudskim naporima bore da sačuvaju živote svojih sugrađana i stalno ispravljaju posljedice čiji je uzrok gordost crkvenih velikodostojnika. Glas, zapravo vapaj, ljekara, jedan od mnogih apela na zdrav razum i pomoć, koji su uputili tokom ovih crkvenih orgijanja: http://skupstina.com/2020/11/ujedinjeni-protiv-kovida-o-sahrani-njegove-svetosti-patrijarha-srpskog-gospodina-irineja/ i motivisao nas je da napišemo ovaj tekst.

Možda ovaj vapaj neće poslušati crkva i država, ali svevišnji sigurno hoće, i u svojoj beskonačnoj pravednosti, vjerujemo da će svakome dati po zasluzi.

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (25.11.2020)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal

Komentari
Twitter
Anketa

Koju vakcinu protiv kovida-19 biste primili?

Rezultati ankete
Blog