Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Jebeš non- pejper, problem Bosne i Hercegovine je mnogo ozbiljniji

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (23.04.2021.)


Iskreno, meni ništa nije jasno oko ove non- pajper afere. Dok slovenački mediji objavljuju karte, drugi kažu da postoji više takvih papira, treći tvrde da je sve to obična izmišljotina, dok četvrti smatraju da tu priču o promjeni granica treba uzeti ozbiljno.

Iskreno, mislim da taj papir uopšte nije važan.

Ono što je mnogo važnije je trenutno stanje koje imamo u Bosni i Hercegovini, gdje tri vodeće političke partije imaju potpuno različito tumačenje prošlosti i vizije budućnosti ove zemlje.

Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i njihov lider Milorad Dodik navijaju, i aktivno rade, na mirnom raspadu ove zemlje.  Hrvatska demokatska zejadnica (HDZ BiH)  i njezin šef Dragan Čović nemaju ništa protiv raspada zemlje, ali to glasno ne govore, dok Stranka demokratske akcije (SDA), na čelu sa Bakirom Izetbegovićem, obećava da će do poslednjeg Bošnjaka  braniti integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine, dok sve rade da im ogade državu, ne samo Srbima i Hrvatima, nego i Bošnjacima.

Budimo realni, Bosna i Hercegovina je zemlja koja još uvijek funkcioniše uz pomoć respiratora zvanog Sjedinjene Američke Države.

Pandemija virusa COVID- 19 je ogolila i pokazala ono što smo odavno znali, ali to nismo smjeli glasno reći, potpunu nefunkcionalnost Bosne i Hercegovine.  Pandemija je pokazala i besprijekoran sado- mazohistički odnos domaćih političara i građana. Naši političari ne pokazuju elementarnu zainteresovanost i odgovornost za svoje građane, a Srbi, Hrvati i Bošnjaci fascinantnu spremnost da sve to ćutke istrpe.

Ni građanima, a pogotovo domaćim političarima,  ne smeta što se država pretvorila u prosjeka svega i svačega. Naravno to nije od juče, ta bespomoćost se učila godinama i od strane domaćih političara je dovedena do savršenstva. Ako neće da da Evropska unija, daće SAD, Turska, Rusija ili Kina, u sadašnjoj geopolitičkoj igri uvijek ima neko kome se možemo jeftino p(r)odati.

Domaćima političarima ovakva situacija odgovara, jer imaju potpunu kontrolu nad institucijama, medijima i novcem, dok je odgovornost minimalna. Međunarodna zajednica nema rješenje za pat poziciju u kojoj se našla Bosna i Hercegovina, a ni jednistvo, da odlučnije djeluju.

Ljudi su sve više umorni od Bosne i Hercegovine, od njenog ustrojstva, priča o novom ratu, od njenog tužilaštva, sudstva, školstva, zdravstva. Ova država tako funkcioniše da u čovjeku uništva svaku nadu, optimizam i želju za borbom.

Hibernacija je postala naše prirodno stanje.

I sada dolazimo do poente.

Ako imaš državu od koje ne tražiš ništa, ne očekuješ ništa, a dobijaš tako malo, postavlja se pitanje zašto bi ta država trebala da postoji?

Ako je moj opis stanja tačan, a mislim da jeste u velikoj mjeri, onda nam ne treba da se plašimo bilo kakvog  non- pejpera koji govori o raspadu Bosne i Hercegovine, jer je situacija u državi takva da vodi ka neminovnom raspadu.

Samo je pitanje koliko će ta agonija da traje?

Ne može neki papir iz Slovenije da rasturi Bosnu i Hercegovinu, to će uraditi i već radi, korupcija, nepotizam, partokratija, nacionalizmi, odlazak mladih i negativan natalitet.

Da se ne lažemo mi od non- pajpera ne vidimo šumu.

 

Prenošenje blogova Srđana Puhala nije dozvoljeno bez pismenog odobrenja redakcije. (23.04.2021.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal

Komentari
Twitter
Anketa

Koliko je iskrena podrška Aleksandra Vučića Republici Srpskoj?

Rezultati ankete
Blog