Radmila Trbojević

Slučaj beogradskih razbijenih jaja

Komentarisati  bizarni, potpuno suvišni, sada potpuno neshvatljivi ispad koji se desio u Beogradu s jajima bačenim  na mural generala  VRS Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca, ali  za mnoge  Srbe  heroja, od kojih potonji  mogu biti svi pohapšeni i osuđeni, ali se generala neće odreći (i to je njihovo pravo), bez obzira  na Komšića i  njegov  duboki, pravo hrabri, patriotski osjećaj za  Armiju BiH u kojoj nije bilo ubica ni ratnih zločinaca, nego sve sami hrabri zatočnici, uključiv. mudžahedine, snažno vezane nebeski islam, bilo bi naravno ono što bi Latini rekli  horribile dicti ...

Danas se za riječi protivne može pravo najebati. Niko nije budala pa da sebi naudi pogotovo  kad i  jedan Gideon Grajf  sa svojim, da tako kažem, jevrejskim pedigreom i mnoštvom činjenica o genocidu koji se desio njegovom narodu, nanasene  od predaka ovih koji sada velikom većinom (čitaj silom) vladaju  iz sjenke  (za Srbe mu ne vjeruju)  može biti praktično ispljuvan, ali i krivično gonjen, bez obzira ko je i šta je - samo ukoliko ga (bilo koga)  oni iz, recmo, čak kanadske, ili  neke  druge udruge, ili neki ovdašnji  tužioci  targetiraju da je, ne  daj Bože, prijatelj najvećih ubica koje istorija poznaje. Srba.

Ne, nikako se ne  uplićem u to ko/koja  je (pogotovo ne zašto) bacio/la  jaja na Mladićev mural (prekrečen  je č a k  i  mural  pok. dr Laze, čuvenog spasitelja srpskih  izranjavljenih boraca, jer njih nije trebalo liječiti, nego ih je  sve  trebalo pobiti) i  mnogi drugi srpski spomenici. Primjer je Kosovo. Ali, ono sada nije tema.

Mogu se slikati ribe, gušteri, dvoglave zmije, neutvrđene  spodobe i neobjašnjivi prizori u cvijeću  (mislim na razne  umjetničke porive, naravno) ali to ne bi smetalo  onim uplašenim, nevidljivim, stanarima  zgrade, one beogradske  ulice,  i  njihovim  umjetničkim ili političkim uvjerenjima, koje mogu imati kakva  god- jer su slobodni građani. Valjda. Ali, ključno je pitanje KO ĆE PLATITI  KREČENJE. Svaka čast!

Beograd je najslobodniji i najjugoslavenskiji grad u regionu. Metropola ! Bio   je  naročito slobodan 1945 godine, s Rusma  u  pripomoći –što u ovome momentu takođe nije tema. Nema  potrebe da pišem o onoj prošlosti, ali pošto sam ja iz jake partizanske  strane – neću da sipam pepeo na moje hrabre roditelje. Ali, ni oni  nisu vidjeli dalje od svoje zvijezde petokrake na kapi. Maršal je bio Bog. Moj pok. otac nije tada rekao, niti kasnije isticao (jer se bojao), da su mu sinovi blizanci  rođeni na Nikoljdan – da  ne bi  kao oficir bio ražalovan, a o slavlju rođendana nije bilo ni govora.

Bilo je kako je bilo. Za nauk nekima  da ništa nije onako kako izgleda i ništa loše  nije tako loše - da ne može biti još  lošije i grđe, jer može.

Tako je sa Beogradom, gradu  koji prihvata da bude baklja slobode u regiji, baklja mira vjere u ljude itd. , i  neka je, neka mu se dive koliko je opušten -  ali šta ga briga što na Kazanima  sarajevskim  nema  imena ubica, ili makar jedinice koja je poklala Srbe. Šta ima veze šta je bilo, to je zaboravljeno, treba ići u budućnost, parafraziram Janćijevićku (mislim da se ona cura  tako preziva, mada nije ni važno, ona je simbol, izgleda slobodnog Beograda. Za mnoge je Beograd bio spas, neću da pominjem pisce, slikare, knjževnike koji su pobjegli iz super zemlje, kakva je BiH  da ne bi bili ubijeni  ili zatrti u zemlju, konkretno  iz multietničkoga Sarajeva- i to je istina i upravo argumentuje ono što je tema ovoga bloga, a to je  s l o b o da. Svi mogu da dođu i da ostanu.

Šta je to nego bivša   Juga .....dobro, jasno je, pokazuje se da Beograd nije kako ga blati Sarajevo. Dapače!

Sarajevo   m i s l i   drugačije.  I ima pravo da  misli, šta hoće.  Dvoličnost  i licemjerje  je tu baš na djelu.  Komšić ima pravo da se KAO PRAVI Sarajlija ponaša kao uzbuđeni  gimnazijalac –a ne Predsjednik  Predsjedništva  BiHa, bez obzira na pitanje koje mu se postavlja, dapače bila mu je to prilika da kaže šta misli o demokratskim pravima i slobodi govora  građana, voljenog mu Sarajeva i šire u BiH.

Drugi  glavni  gradovi  bivših  i sadašnjih  republika  su to što su.  Sigurno  nisu jugoslavenski epigoni. Ali, neki  njihovi građani   jesu za  protok svega, naročito  za vesele  beogradske  kafane, pune hrane, pića i  ekskluzivne  noćne klubove  pune golih cura (i  momaka) za zabavu, zašto ne!  Beograd je... dobro nije baš Kazablanka da ne pretjerujem, ko zna kako će se shvatiti, a meni je puno godina za petama – puno znam na svoju nesreću.

Šta je sa Sarajevom ?

Možete li zamisliti da NEKO, kao ona POLUOBRAZOVANA, mlada i zbunjena aktivistkinja, koja je bacala jaja druga po redu, valjda  iz Beograda  (ne spominjem onu koja je prva  bacala jaja, a nije iz Beograda  možda je došla da se  VAKCINIŠE  buster dozom, pa da usput  iskaže  svoje „simpatije“ prema Srbiji, Beogradu, Srbima) nego onoj  kojoj voditelj  N1  uzaludno  pokušava da pomogne da izrazi (njegove)  svoje misli  i  klecava uvjerenja o slobodnoj Europi) - dakle da taj neko majčin sine usred  Sarajeva, a ljutiti  je  građanin i Srbin, povratnik,  koji   ZNA i  uzroke i posljedice, koji je doživio  rat, ili u Sarajevu, ili bilo gdje drugdje u ovoj srećnoj zemlji,  koji ne prizna NIŠTA drugo, nego  svoje uzavrele emocije (ne znam šta je u onoj aktivistkinji  Jaćimovićki  uzavrelo valjda je svoja na svome, a ni ona druga mi  nije shvatljiva, osim ako je izgubila sina, brata ili  muža  direktno od  prikazane osobe na muralu  -  pa se ne može savladati i grabi jaja – što razumijem,  ali znam da  srpske majke  ćute  kao i grobovi (kad ih ima) njihovih pobijenih sinova i muževa, čak ne znam jesu  li uspjele doći do  Kazana, a znam da u Dobrovoljačku ne smiju  dakle da  taj neko  uzme desetak jaja  i   zafrljači ih  na onu ploču  posvećenu srpskim zločincima na Vijećnici. Šta bi se desilo ?! Znamo šta bi se desilo. Pitanje je  bi li se nanosio glave idući do, eventualno, niz Obalu do pošte.

U stonom Beogradu, međutim, može sve. Jebeš jaja, to je najmanje što možeš. Tako  Slovenci  dođu u grupama  da se provedu u Skadarliji, neki da provedu  noć u ekskluzivnom klubu  sa striptizetama, neki  da kupe  jeftiniju hranu  i lijekove, neki da napune rezervoare gorivom, mnogi da se vakcinišu  i revakcinišu (BiH), da im  (BiH-u)  iz Srbije pošalju prve vakcine -  ali ko  jebe Srbiju? ! Svi koji stignu.

Jednom rečenicom: Srbija ne valja  i  NEĆE  nikada valjati Sarajevu, šta god radila i koliko god se ponižavala. Zna se  šta Bošnjaci hoće.  

Džabe  što beogradska infantilna, zaluđena, pogotovo mlađa  populacija, koja istoriju uči iz udžbenika (za opoziciju  i  nevladine  organizacije nije ni čudo), koji su napravljeni tako da pomire nepomirljivo – i koji strastveno žele idealni mir među svim narodima  svijeta  – pojma nemaju  da in aere aedificiare  tj.  zidaju kule u vazduhu  ŠTO SE  TIČE  pomirenja, koje nota bene  možda  i može i da se  desi, ali  s a m o   ako sada, sutra  i u buduće  budu ponovo  jugoslaveni  i vrate Brozovu sliku  negdje  u blizinu  spomenika Nemanjiću, onoga  tako  upitnog za umjetničke duše, ili u blizinu  hrama Sv. Save, još bolje.

Molim, bez uvrede, za one koji   nisu i neće postati ponovo naivni jugoslaveni. Ili koji su bili, pa shvatili  u kom grmu leži zec. Nešto se sjetih Mesića koji reče: Ja sam svoj zadatak izvršio Jugoslavije više nema...  Ima naravno, mnogo  i onih  koji su, što reče Ciceron Alba avis (bijele vrane), što se tiče  srpskoga patriotizma, naravno ne  govorim o zabrani negiranja o n o g a.., nisam budala, pa da mene ili nekog moga, oni iz  onih udruga hvataju za  riječi.

Nije ovdje u pitanju  samo  komentar u vezi  razbijenih  beogradskih  jaja  na  muralu srpskoga  generala, nego je činjenica  da  jaja može da baci ko hoće u Beogradu. U  Zagrebu, i šire,  u Hrvatskoj  stoje generali na bilbordima, kao sveci, oni koji su  naređivali ubijanje  i protjeriovanje  Srba, ali  u Zagrebu ne mogu na njima razbijati   jaja Ni slučajno. Mogu na srpske  ćirilične  natpise  samo maljevi. Nije valjda da je to zato što hrvatski  generali   nisu presuđeni  u Hagu, nego su oslobođeni. U  BiH  samo zato što nije presuđen, Orić, kao što neće biti  ni Mahmuljin  i  drugi   su  slavni borci za ugled Bošnjacima. Je li to pravda? Mi znamo da nije. Ta nepravda  koja se godinama vrši  - boli srpski narod – i  ta nepravda jeste i biće ona ljuta  so na rani, koja ne dozvoljava   da  rana zaraste, nazivali mi to ovako, ili onako- a rana se  „soli“ , bezmalo, svakodnevno.

Ovdje je, u slučaju jaja, da tako kažem, u pitanju nešto sasvim drugo. Zašto baš sada da se to desi, kad se sve čini da nekako dođe do nekog kompromisa i rješenja bosanskoga čvora u teškoj ekonomskoj situaciji u kojoj narodi  u BiH žive. . Ili se radi o nečem drugom? Da je momenat pogodan za nešo drugo. Hoće li  ovako riješiti  probleme izabrani, hoće li jajima zasuti, na muralu nacrtani  haški sužanj  ponovo i ponovo  oživjeti  zamaskirane  sukobe-  da prikrije surovu realnost  života, ili   sasvim jasno -dokle će sezati   ruka  OSVETE. Dvadeset godina, pedest  godina, vijekovima Do kada, da znamo zbog djece i unuka ?

Je li  poruka da  NIKO NE SMIJE, da  se niko  č a k   ni u  slobodnom Beogardu, niti  bilo gdje drugdje smije USUDITI  da misli, nacrta, kaže ili  pomene neke ličnosti iz prošloga rata, koje su postojale, a sada  ih se  na  slikama pljuje i kreči  zato što postoji  nametnuti  Inckov zakon u Republici Srpskoj, koji  potire sve (oslonjen na postojeće pravosnažne, haške presude, jer  sve ide po davno napravljenoj  agendi za Srbe)  sva sjećanja, teške godine rata, generalovu ulogu u srpskome narodu- i sve svodi na kažnjavanje. Tamo gdje kazne treba  da vode u pomirenje – teško će ga biti, bar među Srbima, mada ko zna. Ima i Srba koji su zaboravni benevolentni i nježni kao curice. Kratko - suživot je moguć  samo ako Srbi budu umiljati, dobri i poslušni. A ima i takvih vrijeme će pokazati ko izdaje ono što su borci krvlju svojom odbranili.

Mada, kad vidimo Beograd (naravno izdvajam Vučića, koji se praktično bori sa avetima u svom narod, a da se ne zamjeri moćnima), postaje jasno da ambivalentni srpski, mislim na Srbiju, osjećaj za pravdu, koji ga vodi od Tita na ovamo – srpska spremnost da pogazi svoje, a veliča drugo i drugačije, spremnost da zarad europskih novih vrijednosti ispljuje i sebe, i svoj narod – ne bi li se umilili tom zamaskiranom, novom svjetskom poretku. Nema ništa od toga. Onaj ko ne poštuje  s v o j a  pravila i sebe, ne može biti poštovan od bilo koga. Pogotovo ga ne poštuju neprijatelji. Bar je nekada bilo tako. Milslim ipak, bilo je  i biće i to su naši ljudi vidjeli i osjetili koji su radili za zapadne gazde, ili putovali po svijetu pa vidjeli svašta.

Demokratija Zapada je i tuča građana pendrecima od strane  policije tj. nasilje nad  građanima na protestima, dimne bobme, borna vozila. konji psi itd. , angažovanje vojske da ubija migrante (Poljska) što nije ni humano ni ljudski (kriva je naravno Rusija a ne oni koji su im uništili zemlje) itd. , ali tamo se zna ko kosi, a ko vodu nosi. Zapadna demokratija  uredi društvo prema zakonima, surovim kaznama  i SVOJIM pravilima, ne obazire se posebno na konvencije o ljudskim pravima. Veliki  mogu sebi dozvoliti sve Samo se  Brisel pravi  da ne  vidi  i ne čuje ono što ne želi.. Pa onda praznim frazama reaguje na svoje članice, a prijetnjama sankcijama plaši druge.. Tako rade oni koji imaju  svoje, suverene  (džaba EU)   države, koji nama kroje pravdu. Do kada će to biti, niko ne zna.

A, vremena koja dolaze, čini se, donose, nažalost, ne slobodu i demokratiju kakvu smo mi zamišljali i nadali se, nego što bi rekli Latini  a verbis ad verbera, ili slobodno prevedeno ko  neće milom, mora silom.. Ili još jasnije 

Pokoriti se  jačem postaje conditio sine qua non.            

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (12.11.2021.)      

Komentari
Twitter
Anketa

Da li je opozicija u Srpskoj trebala učestvovati na mitingu u Banjoj Luci ili nije?

Rezultati ankete
Blog