Aleksandar Savanović

CRKVA LJUBAVI

Ima jedan vic s poentom da je celibat nastao kao posljedica pogrešnog slušanja božije instrukcije koja je zapravo glasila: „celebrate!“. To i ne bi toliko čudilo imajući u vidu koliko se unutar crkve generalno površno odnose prema božijim riječima. Ali pravi problem nastaje kada se istrajava u tom pogrešnom tumačenju i takva površnost prenosi u pitanja svetovnog života.

Naime, ima nešto fascinantno u tome da neki ljudi u XXI vijeku smisao ljudskih institucija (kakva je recimo brak) i međuljudskih odnosa (kakve su recimo ljubav ili seks) definišu na temelju knjige koju je prije nekoliko hiljada godina sklepalo par semitskih mistika. Koliko god to bilo ekscentrično i pomalo scary, mi ipak nećemo tražiti zabranu takvih sekti, i pustićemo te ljude da žive svoje živote kako hoće, kao što ćemo tolerisati i ljude koji i dalje vjeruju da je zemlja ravna ploča, dok god ne počnu spaljivati na lomačama one koji tvrde drugačije. Stvar, dakle, proizvodi krizu tek kada jedna grupacija postane agresivna i pokuša da svoj svjetonazor nametne kao obavezujući za sve. Upravo to se događa ovih dana u Srbiji s pravom histerijom koju, povodom najavljenog „EuroPride“, čujemo iz redova ekstremno desnog krila SPC. No još gore je što je država Srbija, bar prema nedavnom nastupu njenog predsjednika, u dilemi da popusti pod pritiscima ove agresivne grupacije.

1.


Sve to je još teže razumjeti imajući u vidu koliko je odnos SPC prema homoseksualizmu i drugim formama seksa ambivalentan, i zapravo licemjeran, što se može lako utvrditi letimičnim pregledom njenih praksi. Recimo, notorni Irinej Bulovic, nesuđeni patrijarh koga, u nedavnom izboru, ruka monaha vođena proviđenjem, srećom po sve nas, nije izvukla iz jevanđela, izjavio je, ni manje ni više no: „da je homoseksualno ponašanje neprihvatiljivo“ :

https://www.pravda.rs/lat/2021/1/1/episkop-irinej-istopolnim-brakovima-to-je-ideja-brisela/

A u istom tonu se nadovezao i izvjesni protojerej Slobodan Lukić tvrdeći da je: „homoseksualizam krajnje devijantan izraz čovjekovog stanja“.

https://vidovdan.org/aktuelno/protojerej-slobodan-lukic-pastirska-briga-crkve-i-sodomski-grijeh/

Šta misliti o ovome? Prvo što nam pada u oči je da je ovo pomalo iznenađujuće antidržavno istupanje episkopa bačkog, i SPC kao takve, imajući u vidu da je stav upokojenog patrijarha Irineja, na tu temu djelovao jasno vidljiv iz ove, sada već legendarne fotografije:



Da li ovo sada znači da je SPC napravila radikalan zaokret od ove harmonične simbioze trona, vlade i oltara, i da će, recimo, ubuduće odbijati da prima sredstva i donacije koje im je do sada vrlo izdašno doznačavala Vlada Republike Srbije, s obzirom da je premijerka homoseksualka? Ili će, čak, SPC moralno dosljedno, kako bi to i priličilo moralnom stubu nacije, u znak protesta vratiti do sada konzumirane milione?

Moramo se zapitati i da li ovakav stav Irineja bačkog znači da se SPC okrenula, ne samo protiv Vlade i države Srbije, već i protiv same kraljevske porodice Karađorđevića, što će reći i naše velike i slavne monarhijske tradicije? S obzirom da nova generacija prestolonaslednika iz porodice Karađorđević otvoreno demonstrira svoje homoseksualne orijentacije:

https://www.rtvbn.com/3815364/Razvrat-Karadjordjevic-u-zestokoj-gej-aferi

Da li će to SPC, za boga miloga, izopštiti Karađorđeviće iz crkve?

Da li je SPC čak ustala protiv naše ponovo otkrivene slavne četničke prošlosti, i to one linije koja ide od samog vojvode popa Đuića, čiji nasljednici takođe nisu odoljeli zavodljivim slastima homoseksualnih uživanja:

https://objektiv.rs/vest/560438/sok-ovako-izgleda-praunuk-slavnog-vojvode-popa-djujica-naslednik-sa-momcima-pozira-u-tangama-foto/

U svjetlu stavova, koje je iznijela preko svog ekstremističkog krila, SPC bi stvarno trebala da prestane da nas na ovaj način zbunjuje i unosi konfuziju u patriotske snage, te da se očituje i izjasni da li je promijenila svoj stav o državnoj vladi, monarhiji i četničkoj tradiciji. Inače će patriotski nastrojene snage pomisliti, nedo' bog, da je SPC vrbovana od strane antisrpskih krugova i domaćih autošovinističkih zavjerenika uvijek spremnih da se udari na same stubove srpstva: porodicu, državu, monarhiju i četnički gen. Do koje mjere je realna ta opasnost konfuzije pokazuje činjenica da je (očito zbunjen antigej agitovanjem SPC) svoj glas protiv gejeva digao i POKS – „Pokret obnove Kraljevine Srbije“:

http://poks.rs/2021/04/02/srbija-po-uzoru-na-moskvu-da-zabrani-gej-paradu-na-100-godina/

Sad čovjek kome su poznati afiniteti mlađanih Karađorđevića ne može a da se ne zapita koju dinastiju POKS vidi na našem prestolu? Da li to oni hoće da izvedu državni kraljevski udar i na tron, trenutno doduše nepostojeći, vrate Obrenoviće (ako se i oni u međuvremenu nisu odali anatemisanim zadovoljstvima)? Ili i oni, poput SPC, smatraju da je homoseksualizam dozvoljen onima na tronu, ali ne i ubogim podanicima?

2.


Bulovićeva i Lukićeva izjava, kao i masa sličnih koje ovih dana čujemo iz redova SPC, još su više neobične s obzirom na toliki broj homoseksualaca unutar same SPC. Sjetimo se samo čuvenog playboya vladike Kačavende i njegovih nestašluka:

https://depo.ba/clanak/94590/na-internetu-procurio-jos-jedan-kontroverzni-snimak-vladike-kacavende-kako-oralno-zadovoljava-mladica

za koje je, od strane SPC nagrađen između ostalog, čašću da, iako „umirovljen“, u sred Banjaluke predvodi litiju povodom osveštanja (ovo je baš pravi hit) ruskog hrama.

https://www.portalanalitika.me/clanak/312489--penzionisani-vladika-kacavenda-predvodio-litiju-u-banjaluci

Prosvetne vlasti RS-a su podržale tu paradu nacionalnog i pravoslavnog ponosa i čak naložile osnovnoškolcima (ženskim - ali i muškim što je već bilo pomalo rizično) da uveličaju taj nesveti mimohod:

Sudeći po ovome, SPC je mjesto u kome homoseksualizam očito nije strana pojava. To je, naravno, hvale vrijedna praksa ljubavi i mi podržavamo SPC da nastavi sa njom. Ono što nas ljuti, i zbog čega smo revoltirani je pretenzija SPC da se drugima zabrani takva praksa. Bilo bi zaista red da korifeji SPC prestanu biti licemjeri i „pederi“ (u smislu kolokvijalne odredbe moralnog karaktera) i da priznaju blagodet ljubavi i svima ostalima. Jer sve ovo zapravo ne bi bilo tako degutantno da SPC nije tako bestidno dvolična, te homoseksualizam osuđuje kod svoje pastve i običnih smrtnika, ali ne i kada im premijerka lezbejka uplaćuje novac, ne kod Karađorđevića i Đuića, a pogotovo ne u svojim redovima. Skandal je prve vrste, ne to što je SPC dopustila da Kačavenda predvodi litiju u Banjaluci, već što je licemjerna institucija s dvostrukim aršinima: tada SPC nije imala ništa protiv tog svog homoseksualca, ali smeta im zakon o istopolnim zajednicama ili Parada ponosa.

3.


S obzirom da gorepomenuti protojerej Lukić upotrebljava termin „sodomiti“ na način koji on očito smatra uvredljivim, ne bi bilo zgoreg podsjetiti ga da ni SPC nije daleko od Sodome i Gomore, i nesumnjiva je činjenica da se unutar SPC, pored homoseksualizma, s užitkom i naširoko praktikuju i svi drugi vidove seksualnosti, o čemu imamo bezbroj pikantnih svjedočanstava:

https://www.atvbl.com/vijesti/srbija/bludni-pop-pikirao-djevojcicu-u-crkvi-nakon-obljube-ostala-trudna-25-12-2020

https://www.rtvbn.com/3846449/bludni-svestenik-ce-dobiti-sramotno-nisku-kaznu

https://www.blic.rs/vesti/drustvo/vladika-plejboj-komisija-spc-ispituje-raskalasan-zivot-episkopa-u-kanadi/0fytchw

https://www.kurir.rs/vesti/drustvo/3172421/srbija-sokirana-nakon-skandala-u-rumi-svestenik-snimao-seks-sa-ljubavnicom-a-onda-su-krenuli-komentari-od-ovde-ni-bog-ne-pomaze-do-pravda-za-popa

itd...

To opet nije ništa sporno. S obzirom da je odnos ljubavi, pa tako i one tjelesne, dar od boga, mi se radujemo što je unutar SPC tako prisutan seks svake vrste. Ono što nas brine je sljedeće: kao što SPC ispoljava pretenziju da homoseksualnu ljubav monopoliše samo za sebe, vladu, monarhiju i četnike, strijepimo da će nam naši sveti uskoro spočitavati i heteroseksualna zadovoljstva? Da li će SPC pretendovati na eksluzivitet da se samo njenim plejbojima dopusti, ne samo homoseksualizam, već i ostale beskonačne radosti seksa, dok će tendirati da nas obične smrtnike zatvori u monotoniju misionarske poze? I to samo u braku?

4.


Još veći problem za samu SPC, ali i nas kao društvo, (u svakom slučaju neuporedivo veći i ozbiljniji od paradiranja homoseksualaca) je postojanje prakse, po svemu sudeći poprilično rasprostranjene, prinude i krivičnih dijela iz domena seksulanih delikata u okvirima SPC. Kakve su npr. optužbe za pedofiliju, silovanja i slične gadosti:

https://srpskainfo.com/bludni-svestenik-zanijemio-pred-tuziocem-obljubio-maloljetnicu-progonio-je-3-godine-a-sada-se-brani-cutanjem/

https://www.danas.rs/drustvo/bojan-jovanovic-pedofili-iz-spc-uskoro-pred-istragom/

https://www.021.rs/story/Info/Srbija/122422/Otac-Serafim-Vladika-Kacavenda-je-silovao-decaka-koji-se-potom-razneo-bombom.html

Šta tek reći o bludnom sinu Pahomiju koji je izgleda kombinovao homoseksualizam i pedofiliju?:

https://www.blic.rs/vesti/drustvo/ulazio-deci-go-u-sobu-i-terao-da-ga-masiraju-ispod-pupka-bludni-vladika-pahomije/96lfcjj

Nedavno je AJB objavila jedan težak dokumentarac na tu temu:

https://www.youtube.com/watch?v=YteyPEc740s

Krivična djela tog tipa se naravno pojavljuju u mnogim institucijama, od vojske, policije, sportskih klubova, pa vidjeli smo nedavno i filmskih škola. Ali ono što je odvratno u svemu tome je da se SPC, slijedeći svoj katolički uzor, ne libi da provodi i podržava praksu prikrivanja, zataškavanja i čak targetiranja žrtava, umjesto da, kao „moralna vertikala“ ovog naroda prva istupi sa zahtjevom za sankcionisanje svojih „bludnih sinova“.

SPC je očito isuviše doslovno shvatila katoličku doktrinu o predstavniku boga na zemlji, pa je za sebe uzela poziciju nedodirljivosti i imunosti, ne samo na grijeh, već, što nas još više brine, i na pozitivnopravne norme države. Kao i svako onaj ko se stavi iznad zakona i normi, a pri tome se još ne libi da popuje drugima i podržava nasilno redukovanja slobode i prava drugih, i SPC je zapravo postala neka vrsta paradržavnog levijatana i velikog inkvizitora. Tj., postala je realna opasnost za svakog onog koga targetira: bilo u svrhu zaštite seksualnih predatora u njenim redovima; bilo u svrhu zadovoljenja patološke potrebe da nam se naše slobode, između ostalog i sloboda ljubavi i seksa, uskrate ili bar redukuju na način kako neki mračnjaci vaskrsli iz dubina ranog srednjeg vijeka misle da treba.

5.


Da rekapituliramo: nema ništa sporno u homoseksualizmu – niti u crkvi niti van nje. Čovjek je biće slobode i ima „prirodno“ pravo da živi i traži svoju sreću onako kako želi dok god ne ugrožava druge. Ono čuveno treće pravo iz američke „Deklaracije o nezavisnosti“: „the pursuit of happiness“. Nema ništa sporno ni u tome da neki ljudi definiciju braka ili „normalnog“ (čovjek ne može a da se ne nasmije na ovo) seksa preuzimaju iz Biblije. Ono što je sporno je kada jedna grupa ljudi hoće, putem medijske hajke i čak (polu)otvoreno pozivajući na nasilje, da svoje shvatanje seksa nametne kao normu za sve. Srećom, LGBT zajednica ima na svojoj strani dva prave anđela (a ne samo one izmaštane), tako da vjerujemo da će u ovoj borbi sa silama mraka i beznađa ipak pobijediti:

 

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (01.08.2022.) 

Komentari
Twitter
Anketa

Da li podržavate odigravanje prijateljske utakmice fudbalskih reprezentacija Rusije i BiH?

Rezultati ankete
Blog