Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Za Dodika i otadžbinu

Svake nedelje naša porodica se okuplja u 16h na nedeljnom ručku kada se saopštavaju važne odluke i određuju porodični i nacionalni interesi za narednu sedmicu, mjesec, godinu, stoljeće i milenijum. Ručku predhodi pranje ruku, a potom domaćin sjeda na čelo stola i druge poziva da sjednu. Nakon što sjedenemo svi za sto, glava porodice kaže „Ko pisne govno stisne“, da bi u miru jeli. Supa koju jedemo, u miru i tišini, je iz kesice gdje se svaki od članova duhovno i fizički sjedinjuje sa kuvanom tjesteninom, konzervansima i emulgatorima.

Kada se pojede supa, otac prvi progovori i pojede govno, a onda se uzima galvno jelo sa prilozima, prijedlozima, uzvicima, veznicima, rječicama i hljebom, te počinje razgovor...

Otac: U utorak popodne idemo na miting SNSD-a za odbranu Republike Srpske.

Sin: Srbijaaaaaaa.

Majka: Ne deri se magarče, nisi na koncertu Beogradskog sindikata.

Ja: Ja ne mogu ići moram učiti fiziku, latinski i geografiju, za srijedu.

Otac: Bilo bi dobro da pođeš sa nama, zbog Miloša, Lazara, Mišića...

Ja: Ima li koja žena među tim vašim junacima?

Sin: Ima, Majkićka, Cvijanovićka, a kakva si ti sestra Srpskinja kada učiš latinski. To uništava naš identitet.

Majka: Sine dragi u Gimnaziji se još ne uči zemunski umjesto latinskog, a tebi kćeri da kažem, žene su te srpske junake rodile, dojile i odgojile i da ništa nisu više uradile to je dovoljno.  

Ja: Znači mi smo tu samo da rađamo i ćutimo?

Sin: To sestro Srpkinjo, ali i da kuvate, perete,....

Ja: A šta ako me neki od profesora prozove?

Majka: Ništa, reci joj da nisi stigla da naučiš jer si branila otadžbinu, a ako krene da te pita, optuži je da je izdajica, strana plaćenica i sorošovka.

Sin: Opa ćale, počeli smo koristiti džender osjetljiv jezik, nikakav si ti Srbin. Ja sam druga smjena i neću ići u školu.

Otac: Ženo rodila si radikala,  a što se tiče škole ne brini, ja ću izostanke da pravdam kod učiteljice. Tepiću i Principu moj.

Majka: Pu, pu, pu,  pomakni se sa mjesta. Bolje da je Baka Prase.

Otac: E jebi ga, kako može biti  bolje da je Baka Prase, a ne heroji kao Gavrilo Princip i Milan Tepić?

Majka: Pa bolje živ Baka Prase, nego mrtav heroj.

Otac: Pa dobro, može biti patriotski jutjuber ili novinar RTRS-a.  

Majka: To može,  šta ima patriotskije od toga, ljubi ga majka?

Ja: A šta je cilj tog mitinga?

Sin: Da stanemo pod jednu zastavu i podržimo Dodika.

Otac: E jebiga ženo, napravili smo patriotu, ali je malo retardiran. Okupljamo se  se da odbranimo Republiku Srpsku?

Ja: Od koga je branimo?

Sin: Kako od koga? Od domaćih izdajnika, stranih zavojevača, pederskog lobija, novog svjetskog poretka, vakcinacije, kemtrejlsa, balija, ustaša, nevladinića, Haga, maski, abortusa, nezavisnog Kosova.

Majka: Sunce majkino patriotsko.

Ja: Hoće li biti lajv strima ili nešto preko zuma, stvarno moram učiti?

Otac: Ženo jebote, gdje smo pogriješili u vaspitanju. Ovaj ne konta što ide na miting. Ona bi da brani državu preko interneta. Đed vam se na Blajburgu prevrce u grobu.

Sin: Ćale baš si neobrazovan na Blajburgu su komunjare ubijale ustaše, a ne četnike.

Majka: Pametnica moja, đed je tada jurio da stigne ustaše u Blajburgu i poginuo.

Ja: A da vas neko nije natjerao da idete na taj miting?

Otac: Taman posla, nema ništa patriotskije od spontanog odlaska sa kolegama, na miting za odbranu otadžbine.  

Majka: I nama je to isto rekao direktor.

Sin: Ja mislio da branimo Dodika?

Otac: E ženo, gdje smo se zajebali sa njim?

Majka: Nigdje, pa Dodik je Republika Srpska, tako kažu na RTRS-u.

Otac: Aha.

Danas je svanuo taj dan, svi idemo u Banjaluku. Majka nije spremila sendviče, pošto ćemo ih dobiti u autobusu. Otac je rekao da ćemo pare, pošto idemo autobusom, koje uštedimo od goriva potrošiti u Delti. Brat je ponio zastavu, a ja učim Njutnove zakone za sutra.                                                          

Stižemo Banjaluko za Dodika i otadžbinu.

 

Preuzeto sa blogger.ba

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog