Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Jedan čovjek, jedna funkcija ili zašto se to sada dešava SNSD-u?

Na poslednjim opštim izborima Stranka nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) osvojila je u Republici Srpskoj 221 554 ili 34,63% glasova od ukupnog broja ljudi koji su izašli na izbore, što je 17, 59% od ukupnog broja ljudi koji se nalaze na biračkom spisku Republike Srpske.

Toliko o volji naroda, ali imamo još interesantnije brojeve.

Prema podacima iz ove godine u junu ove godine SNSD je imao oko 210 500 članova stranke, što znači da su za ovu partiju na zadnjim izborima glasali svi članovi partje i 11 000 ostalih građana Republike Srpske.

Šta nam to govori?

  • Govori nam da je SNSD na ovim izborima pobijedio partijskom disciplinom i organizacijom, a ne programom.
  • Govori nam da se SNSD iz političke partije transformisao u interesnu grupu, gdje se kroz partiju pokušavaju ostvariti neki lični interesi. Teško mi je povjerovati da u Republici Srpskoj ima toliko iskrenih „socijaldemokrata“.
  • Govori nam da će SNSD svoje glasače moći zadržati samo kroz članstvo u partiji i to samo ako glasači procijene da će od toga imati koristi.
  • Govori nam da to SNSD zna i da gleda na sve načine da im izađe u susret, a evo i kako.

Ovih dana tačnije 17. novembra Milorad Dodik je na tviteru najavio akciju eliminisanja višestrukih funkcija kod imenovanih ili izabranih funkcionera SNSD.

Matematika je jednostavna vraćanjem najmanje jedne, a možda i dvije funkcije, stvoriće se nove mogućnosti da se uhljebi partijska ekipa koja ima velika očekivanja od partije i nerealnu sliku o svojoj sposobnosti.

U srećna vremena, kada je SNSD bio kraće na vlasti i imao manje članova, stari socijaldemokratski superheroj Borislav Bijelić obavljao je istovremeno pet finkcija i to predsjednika Komisije za reviziju privatizacije, potom direktor Urbanističkog zavoda, predsjednik Nadzornog odbora Olimpijskog centra Jahorina i član Upravnog odbora kompanije Medicinska elektronika. Neko je izračunao da je mjesečno primao oko 15 000 KM.

Krokodili su gladni, a bara je što bi rekli naši prijatelji iz HDZ BiH prenpučena.

Da li treba da vam opišem oduševljenje članova partije ovom genijalnom inicijativom kao da im je neko branio da to isto urade prije pet, deset ili petnaest godina.

Ostavke su ekspresno ponudili Vojin Mitrović, te podnio ostavku na funkciju ministra komunikacija i transporta BiH i Dražen Vrhovac, vršilac dužnosti direktora Investiciono-razvojne banke Republike Srpske.

Vrijeme će pokazati da li su se prevarili?

Naravno svako pravilo ima izuzetke, ovaj put se taj izuzetak zove Vlado Đajić, ali priznaćete on nije ni do koljena Bijeliću ili Dodiku.

Đajić je samo poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske i direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske, dok Dodik u ovom trenutku obavlja funkciju šefa SNSD-a, Ujedinjene Srpske, DEMOS-a, Socijalističke partije, predsjednika Republike Srpske, premijera i ko zna šta još.

P.S. Sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka u socijalističkoj Jugoslaviji bila je pokrenuta akcija  „Imaš kuću, vrati stan“. Znači, ako neko ima kuću u svom vlasništvu, trebao je društvu vratiti stan koji je dobio od tog istog društva. I da, bilo je „budala“, mada mali broj, koji su poslušali apel države i vratili stanove, da se u njih usele ljudi kojima je taj stan bio jedina šansa da riješe svoje stambeno pitanje.

 

Preuzeto sa blogger.ba

Komentari
Twitter
Anketa

Da li je opozicija u Srpskoj trebala učestvovati na mitingu u Banjoj Luci ili nije?

Rezultati ankete
Blog