Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Kako nas je Ferid Avdić spojio?

Šta je ovih dana zajedničko za navijače Hrvatske u Kopenhagenu, Srbima iz Zvečana, „patriota“ u Beogradu koji demonstriraju izpred Skupštine Srbije?

Svi pjevaju isti refren pjesme „Izađi mala“

Kakva je to pjesma koja je podjednako dobra i Srbima i Hrvatima i Bošnjacima?

Pjesma je otpjevana od strane bosanskohercegovačkog pjevača Ferida Avdića još 1985. godine i koja je već tada postala hit. Ako pročitate tekst pjesme vidjećete da se govori o ljubavi, ali je sasvim jasno da za gore spomenute grupe on ima različitu simboličku poruku.

Ja sam noćas snio da sam s tobom bio
ali to je samo san
lijepa si mi bona, slatka k'o bombona
k'o najljepši majski dan.

Izađi mala, izađi mala
izađi bar na čas
hoću da te vidim, hoću da te ljubim
hoću da ti čujem glas.

Livadama cvijetnim sa srcima sretnim
šetaćemo dugo mi
čekaćemo zore k'o svi što se vole
sami draga ja i ti.

Ja ću s tobom biti i o sreći sniti
neće više biti san
ljubiću te dugo, dugo, dugo, dugo
najljepši bićemo par.

Naravno, refren je taj koji je omiljen među širokim narodnim masama i kojim se šalju različite poruke u zavisnosti od događaja do događaja.

Navijači Hrvatske su neki dan ovaj refren pjevali nepoznatoj djevojci u Roterdamu. Znači, da su oni tekst pjesme shvatili bukvalno tražeći od cure da se ukaže na prozoru.

U Zvečanu su ovaj refren Srbi pjevali novom gradonačelniku Iliru Peciju koji je na to mjesto došao na izborima koje su srpske partije bojkotovale. Ovdje se radi o sprdačini sa predstavnikom lokalne vlasti upitnog legitimiteta.

U Beogradu su ovu pjesmu pjevali ljudi prolazeći pored kancelarije Predsjednika Srbije Aleksandra Vučića nezadovoljni njegovom reakcijom na dešavanja na Kosovu. Šta bi Vučiću demonstranti poručili ne znam sa sigurnošću, ali slutim da bi bilo vrlo uvredljivo.

U svakom slučaju Ferid Avdić se na prostore bivše Jugoslavije vratio u velikom stilu, sa velikim hitom koji više nije običan narodnjak, već aktivistička poruka, sa ciljem da se uspostavi direktna komunikacija između onih gore, pa makar to bila i djevojka na petom spratu ili predsjednik, i građana.

Takođe se pokazalo da su zemlje bivše Jugoslavije jedinstven (ne)kulturni prostor i da ga je teško rascjepkati ili od njega izolovati, ma koliko se trudile nacionalne elite.

 

Preuzeto sa blogger.ba

Komentari
Twitter
Anketa

Za koga ćete navijati u baražu za Evropsko prvenstvo u fudbalu: BiH ili Ukrajinu?

Rezultati ankete
Blog