Srđan Puhalo

Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.

Srđan Puhalo

Njegoš u Ujedinjenim nacijama ili a hard nut, a strange fruit, you can't break it, but you'll break your teeth!

Sutra se završava saga o Rezoluciji u Srebrenici. Sutra će Generalna skupština UN-a razmatrati i usvojiti rezoluciju o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici. Sutra će predsjednik Srbije Aleksandar Vučić citirati riječi vladike Petra Petrovića Njegoša na njujorškom Ist Riveru.

O čemu se radi?

Elem, neki dan, tačnije 16. maja, održan je Samit lidera Zapadnog Balkana i Evropske unije u Kotoru na kojem su lideri regiona, predstavnici Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država razmatrali Plan rasta za Zapadni Balkan. Na samitu se pojavio i lider nad liderima predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji se na margini samita sastao sa predsednikom Demokratske narodne partije u Crnoj Gori, Milanom Kneževićem koji mu je tom prilikom poklonio sabrana dela Petra Drugog Petrovića Njegoša, a potom na Instagramu napisao “Predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću danas sam u Kotoru poklonio sabrana dela Petra Drugog Petrovića Njegoša. Ali ne za kućnu biblioteku, već za Ujedinjene nacije, da naš vladika gleda u oči Nemce i Ruanđane koji bi da ga proglase genocidnim. Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka! Svi znamo gde Crna Gora treba da bude”

 

Inače sabrana djela Petra Petrovića Njegoša su odštampana na našem jeziku i samim tim biće vrlo čitana u Ujedinjenim nacijama, ako ikada dođu u njih?

Zamislite sada Aleksandra Vučića kako luta hodnicima zgrade UN, presreće ambasadora Ruande i govori.

„No one has ever drunk a glass of honey

without having to drink a glass of gall;

a glass of gall calls for a glass of honey,

mixed, they are the easiest to drink.“

Možete li da zamislite kako se sav ljutit unosi u lice ambasadoru Njemačke dok istovremeno izgovara

„Let the struggle be unceasing,

let the impossible become possible.

Flowers will bloom in the graveyard

for a distant, gentle generation.“

Vjerujem da ni predstavnici SAD neće biti izostavljeni, a za njih je Vučić spremio sledeće stihove

„A wolf has the right to a sheep,

as a tyrant has to a weak man;

but to stand up to tyranny,

to bring it to justice,

that is the most sacred human duty!“

Ne bih bio u kože predstavnika Grčke dok mu predsjednik Vučić sasipa u lice

“To be on the hill, even a little,

stands sees more than the one below the hill.”

Braćo Srbi i sestre Srpkinje, diplomatija je vještina zastupanja interesa jedne države, vlade, vladara ili društvene grupe u inostranstvu, u međunarodnim pregovorima, u spoljnjoj politici uopšte i tu nema prostora za iracionalnost kao što su istorijski mitovi, nacionalno romantičarsku poeziju i crkvene molitve.

Kada pogledamo diplomatske vještine Vučića i Dodika, budimo srećni sadržajem Rezolucije u Srebrenici, jer naša kolektivna odgovornost je što biramo i trpimo ovakve vođe ili što bi Njegoš rekao

“Svak je rođen da po jednom umre,

čast i bruka žive dovijeka.”

Preuzeto sa blogger.ba

Komentari
Blog